Sveto pismo

Joil 2,12

12

Zato još govori Gospod: obratite se k meni svijem srcem svojim i posteći i plačući i tužeći.

καὶ νῦν λέγει Κύριος ὁ Θεὸς ὑμῶν· ἐπιστράφητε πρός με ἐξ ὅλης τῆς καρδίας ὑμῶν καὶ ἐν νηστείᾳ καὶ ἐν κλαυθμῷ καὶ ἐν κοπετῷ·

Tumačenje stiha

Komentari

1
12-17

Stoga još govori Gospod: Obratite se meni svim srcem svojim, posteći i plačući i tužeći. I razderite srca vaša, a ne haljine svoje, i obratite se Gospodu Bogu svome, jer je milostiv i žalostiv, spor na gnev i mnogomilostiv… Trubite u trubu, naredite post, proglasite svetkovinu… ženik neka iziđe iz svoje kleti i nevesta iz ložnice svoje… neka plaču sveštenici, sluge Gospodnje, i neka kažu: Oprosti Gospode narodu svome (Joil 2,12-17). Ko još sluša ovaj glas koji se razleže u Crkvi? Kad bi se sa neba nasred trga razlegao gromoviti glas: „Poštedite, ljudi, sami sebe, da bi vas i Gospod poštedeo“, može biti da bi ga neko i čuo i osvestio se od opijenosti pokojem, pohotama i vinom. Sveštenici ne prestaju da vozglašavaju: „Poštedi Gospode!“. Međutim, od Gospoda dolazi strašni odgovor: „Neću poštedeti, jer niko ne traži da ga poštedim“. Svi leđima okrenuti stoje prema Gospodu. Svi su se odvojili od Njega i zaboravili ga.
Sv. Teofan Zatvornik1815–1894
Nazad na celo poglavlje