Sveto pismo

Postanje 11,9

9

Zato se prozva Vavilon, jer ondje pomete Gospod jezik cijele zemlje, i odande ih rasu Gospod po svoj zemlji.

διὰ τοῦτο ἐκλήθη τὸ ὄνομα αὐτῆς Σύγχυσις, ὅτι ἐκεῖ συνέχεε Κύριος τὰ χείλη πάσης τῆς γῆς, καὶ ἐκεῖθεν διέσπειρεν αὐτοὺς Κύριος ἐπὶ πρόσωπον πάσης τῆς γῆς.

Tumačenje stiha

Komentari

1
Naziv BaVel-Vavulon je od glagola balal=mešati, smešivati (st.9; Os.7,8). Otuda su LXX preveli sa Σύγχυος-Smutnja, Pometnja. Vavilon je u Otkrivenju simvol svakog zla (Otkr. 14,8) - bogoborstva, koje je istovremeno i čovekoborstvo. Pometnja jezika je bio vidljivi znak da ljudi i narodi bez Boga, Slova-Logosa-Reči, postaju bez-slovesni, a-logosni (kaže o. Justin), smuđeni, jedni drugima nerazumljivi; i kad govore isti jezik ne mogu se istinski razumeti (čega je svedok naše novovavilonsko doba). Vavilon je i simvol gordosti civilizacije bez Boga i protiv Boga, čime je ona i protiv samog čoveka i roda ljudskog.

Gospod je spasao rod ljudski od vavilonske smutnje jezika i nesporazuma u dan Pedesetnice - silaskom Duha Svetoga u vidu ognjenih jezika na Apostole i na svako telo, tj. na Crkvu i sav rod ljudski, kada su svi ljudi i narodi pozvani u blagodatno jedinstvo s Bogom i međusobno, u Hristu Bogočoveku, a to jedinstvo je samo u Duhu Božjem i Duhom Božjim - u Crkvi, kao Bogočovečanskoj Zajednici i Civilizaciji (DAP. gl. 2. i Kondak Pedesetnice).
Atanasije Jevtić1938–2021
Nazad na celo poglavlje