Sveto pismo

Postanje 30,14

14
A Ruvim izide u vrijeme žetve pšenične i nađe mandragoru u polju, i donese je Liji materi svojoj. A Rahilja reče Liji: daj mi mandragoru sina svojega.
Ἐπορεύθη δὲ Ρουβὴν ἐν ἡμέρᾳ θερισμοῦ πυρῶν καὶ εὗρε μῆλα μανδραγορῶν ἐν τῷ ἀγρῷ καὶ ἤνεγκεν αὐτὰ πρὸς Λείαν τὴν μητέρα αὐτοῦ· εἶπε δὲ Ραχὴλ Λείᾳ τῇ ἀδελφῇ αὐτῆς· δός μοι τῶν μανδραγορῶν τοῦ υἱοῦ σου.

Tumačenje stiha

Komentari

Mandragore su mali crveni plodovi jakog mirisa (kao jasmin), prijatne za jelo, sazrevaju u vreme žetve (maj-juni); po shvatanju i danas Arapa ti plodovi imaju opojno dejstvo i pomažu neplodnim ženama. Pominje se još samo u PesmaP.7,14, gde se njihov jevr. naziv: dudaim vezuje s imen. dodi = ljubljeni, jer naziv podseća na ljubav (od zajedn. glg. korena: jagag = voleti, ljubiti); otuda neki prevode sa: jabuke ljubavi (BJ), srpski: ljubavčice. Jevrejsko predanje dovodi mandragore u vezu sa skorim Rahiljinim začećem i rođenjem Josifa. Sv. Kiril Aleksandrijski vidi u mandragorama najavu Tajne Hristove. Josif je, po Sv. Kirilu, takođe praobraz Tajne Hristove = Crkve (Glafira, 4,10-11. PG 69,220-221).

Nazad na celo poglavlje