Sveto pismo

Postanje 30,37

37
I uze Jakov zelenijeh prutova topolovijeh i ljeskovijeh i kestenovijeh, i naguli ih do bjeline koja bješe na prutovima.
ἔλαβε δὲ ἑαυτῷ Ἰακὼβ ράβδον στυρακίνην χλωρὰν καὶ καρυΐνην καὶ πλατάνου, καὶ ἐλέπισεν αὐτὰς Ἰακὼβ λεπίσματα λευκὰ περισύρων τὸ χλωρόν· ἐφαίνετο δὲ ἐπὶ ταῖς ράβδοις τὸ λευκόν, ὃ ἐλέπισε, ποικίλον.

Tumačenje stiha

Komentari

Stihovi 37-42 opisuju (s dosta nejasnoća u MT tekstu, i u donekle različitom prevodu LXX) Jakovljevu vernost dogovoru s Lavanom, ali i sposobnost i iskusstvo ovog nomadskog odgajivača stada i čoveka verujućeg u Boga Živoga („nije se nadao u prutove, nego je očekivao Božansku pomoć“, veli Teodorit – Aporije 89).

Ovo drvo „topola“ (nejasno koje i u LXX) spominje se samo još u Os.4,13; neki ga prevode kao breza; drugi kažu da je to neko drvo sa mirišljavim listom (kao balzam), koje služi i za kađenje. Sv. Justin Mučenik (Dijalog 86,2) vidi u ovom prutu/ῥάβδος/žezalъ praobraz Krsta.

Nazad na celo poglavlje