Sveto pismo

Psalam 4,1

1

Kad te zovem, čuj me, Bože, pravdo moja! u tjeskobi daj mi prostor; smiluj se na me i usliši molitvu moju.

ΕΝ τῷ ἐπικαλεῖσθαί με εἰσήκουσάς μου, ὁ Θεὸς τῆς δικαιοσύνης μου· ἐν θλίψει ἐπλάτυνάς με. οἰκτείρησόν με καὶ εἰσάκουσον τῆς προσευχῆς μου.

Tumačenje stiha

Komentari

1
Kada Te prizivah, uslišao si me, Bože pravde moje. To je slično onom što je rečeno: Vikaćeš, i reći će: evo me (Isa. 58; 9). U žalosti ras­prostranio si me. Nisi me, kaže, samo izveo iz teskobnih okolnosti, nego si mi i pomogao da stanem na veliku širinu. Siva i Verzilije doneli su Davidu na dar mnoštvo hrane i tkanina kada je on, spasavajući se bekstvom od Avesaloma, živeo u pustinjama i gorama, slično trojici
mladića u peći i Danilu među lavovima. Kada znamo uzroke žalosti i iskušenja, tada se posebno rasprostiremo. Međutim, reč „širina” može se i drugačije objasniti. Smiluj se na me, i usliši molitvu moju.
Budući da je rekao da je uslišan zbog svoje pravednosti, onda i pritiče k milostima Božijim.
Sv. Atanasije Aleksandrijski296–373
Nazad na celo poglavlje