Sveto pismo

Psalam 40,4

4

Blago onome koji na Gospoda stavlja nadanje svoje, i ne obraća se oholima i onijem koji teže na laž.

μακάριος ἀνήρ, οὗ ἐστι τὸ ὄνομα Κυρίου ἐλπὶς αὐτοῦ, καὶ οὐκ ἐπέβλεψεν εἰς ματαιότητας καὶ μανίας ψευδεῖς.

Tumačenje stiha

Komentari

1
Blažen je čovek, kome je ime Gospodnje nada njegova. Radi ubeđivanja, dodaje zatim i nešto novo i kaže: uistinu je od svih blaženiji onaj, kojem je jedina nada Bog, i čiji pogled nije upravljen na brigu o sadašnjem životu jer je to – sujetnost i lažno ushićenje, i uzaludna briga. Celomudreno ushićenje je takvo stanje u sadašnjem životu u kakvom se mnogima činilo da su proroci u istupljenju i kojim se pravednik hvali govoreći: Ja rekoh u istupljenju mome (Ps. 115; 2). I ne gleda na sujetnosti i ushićenja lažna /manije lažne/ (grč. εις… μανιας ψευδεις). On,dakle, blaženim naziva samo onoga koji je nadu položio na Boga, a ne onoga ko se zanima svetovnim brigama, koje su i mahnitost (manija) i laž.
Sv. Atanasije Aleksandrijski296–373
Nazad na celo poglavlje