Sveto pismo

Rimljanima 1,23

23

I pretvoriše slavu vječnoga Boga u obličje smrtnoga čovjeka i ptica i četvoronožnijeh životinja i gadova.

καὶ ἤλλαξαν τὴν δόξαν τοῦ ἀφθάρτου θεοῦ ἐν ὁμοιώματι εἰκόνος φθαρτοῦ ἀνθρώπου καὶ πετεινῶν καὶ τετραπόδων καὶ ἑρπετῶν.

Tumačenje stiha

Komentari

1
Onaj, koji menja, pre nego što promeni, ima u sebi nešto drugo. I oni su, znači, imali znanje ali su ga poništili i, poželevši da umesto toga imaju nešto drugo, izgubili su i ono, što su imali. Slavu nepropadljivog Boga nisu iskazali čoveku nego podobiju propadljivog smrtnog čoveka i, što je još gore od toga, došli su do gmizavaca, pa čak i do njihovih izobraženja, u toj su meri postali bezumni! Poznanje, kakvo je trebalo da imaju o Suštastvu, koje neuporedivo prevazilazi sva ostala, oni su primenili na predmet, neuporedivo prezreniji od svega ostalog! Slava Božija sadrži se u tome da poznaju da je Bog sve stvorio, da o svemu promišlja i sve ostalo, što Njemu dolikuje. Ko je zapravo sagrešio u onome, o čemu smo govorili? Najmudriji, Egipćani, jer su oni poštovali čak i izobraženja gmizavaca.
Sv. Teofilakt Ohridski1050–1107
Nazad na celo poglavlje