Sveto pismo
Rimljanima 11,8
8Kao što je napisano: dade im Bog duha neosjetljivoga, oči da ne vide, i uši da ne čuju do samoga današnjega dana.
καθὼς γέγραπται· Ἔδωκεν αὐτοῖς ὁ θεὸς πνεῦμα κατανύξεως, ὀφθαλμοὺς τοῦ μὴ βλέπειν καὶ ὦτα τοῦ μὴ ἀκούειν, ἕως τῆς σήμερον ἡμέρας.
Tumačenje stiha
Komentari
2Sve to treba shvatiti ne u smislu da je Bog dejstvovao nego da je On to dopustio, jer ono što je dobro to je samovlasno i neprinudno.
Kao svedoka njihove oslepljenosti navodi Isaiju, da se ne bi ispostavilo da govori svoje. Reči: Dade im Bog upotrebljene su umesto: dopusti tj. dozvoli, odobri da imaju duh neosetljivosti. Neosetljivošću se naziva ona naviknutost duše na zlo, koja se ne može ispraviti i promeniti. Biti neosetljiv znači privezati se, ili pričvrstiti se za nešto. Imajući oči da vide čuda i uši da čuju učenje Gospodnje, oni nisu ni jedno ni drugo iskoristili kako dolikuje. Oni nisu tako postupili samo u odnosu na Hrista, nego i u odnosu na apostole. Do dana današnjega, rečeno je.