Sveto pismo
Rimljanima 4,19
19I ne oslabivši vjerom ne pogleda ni na svoje već umoreno tijelo, jer mu bješe negdje oko sto godina, ni na mrtvost Sarine materice.
καὶ μὴ ἀσθενήσας τῇ πίστει κατενόησεν τὸ ἑαυτοῦ σῶμα νενεκρωμένον, ἑκατονταετής που ὑπάρχων, καὶ τὴν νέκρωσιν τῆς μήτρας Σάρρας,
Tumačenje stiha
Rekavši da je Avraam bez ikakve ljudske nade poverovao s nadom Božijom, sada to i dokazuje, govoreći da je Avraamu bilo rečeno: Umnožiću seme tvoje kao zvezde nebeske i kao pesak morski (1. Mojs. 15; 5 i 22; 17). On (Avraam) nije, dakle, oslabio u veri nego je ojačao u njoj, ne obraćajući pažnju niti na sopstveno telo, već umrtvljeno usled starosti, niti na dvostruku umrtvljenost Sarine materice (koja beše umrtvljena i od starosti i od neplodnosti). Nije se pokolebao, tj. nije ni najmanje posumnjao, nije se pokolebao mišlju, nego je ojačao u veri. Zapazi kako dokazuje da je verujućem potrebna veća sila. Mnogi su ponižavali veru kao delo koje ne zahteva trud, dok su dela veličali, jer zahtevaju znoj i snagu. Apostol, međutim, kaže da je verujućem potrebna velika i silna duša da bi odbila nagovore neverja, kao što je i Avraam bio silan verom. A kako je Avraam bio silan verom? Tako što je dao slavu Bogu, odnosno, nije poverovao na osnovu ljudskog umovanja, nego pomišljajući na ono što je dostojno slave Božije i budući uveren da Bog može da učini i nemoguće, jer se u tome i sastoji slava Božija. Beše mu negde oko sto godina, rečeno je približno, jer Avraam u to vreme još nije imao punih sto godina.