MT ima "svako rastinje...svaka trava", što LXX prevodi doslovno, ali s drugom sintaksom - Napred u 1,11-12 rečeno je da zemlja "proizvede...zelen, travu, drveće", što jevr. tumači (Rachi, ad loc.) shvataju da je zemlja u tlu proizvela semenje biljaka, koje je, tek sada, posle kiše i čovekove
...Više
obrade zemlje (dotle puste), uzraslo i donelo plodove. Po Sv. Vasiliju (Šestodnev, 5), reč je o zemljinom postepenom ostvarenju zapovesti Božije: začinjanje, klijanje, uzrastanje, plodonošenje, a i o biljkama kultivisanim čovekovim radom na zemlji.
Izrazi MT: adam = čovek i adama = zemlja-humus, ukazuju na povezanost čoveka sa zemljom, od koje ga je Bog sazdao, i kojju mu je dao: da je čuva i obrađuje. Ime Adam je stara semitska reč, sasvim jasne etimologije: izvodi se iz akadskog: adamu=krv (ali u akadskom znači i "važna ličnost", "plemić"); ili pak naziv = crvena zemlja = glina. Po Josifu Flaviju: "Adam znači crven...postao od zamešane crvene zemlje, jer takva je devičanska (neobrađena) i prava zemlja" (Judejske starine 1,34)