4-7
Oni „pokraj puta“ su lenji i nemarni, koji uopšte ne primaju reč (Božju). Njihov um je kao utaban put, tvrd i nimalo obrađen. Od takvih ljudi reč Božju grabe „ptice nebeske“, to jest, duhovi podnebesja, demoni. Oni „na kamenitim mestima“, jesu ljudi koji su čuli
...Više
i primili reč, ali zbog svoje slabosti nisu izdržali iskušenja i nevolje, već su ostavili svoje spasenje. „Sunce koje je zasijalo“ jesu iskušenja, jer ona poput sunca pokazuju ljude onakvima kakvi jesu i kao sunce obasjavaju ono što je sakriveno.
A druga padoše u trnje i naraste trnje i podavi ih.
Ovde se govori o ljudima koji svetskim brigama guše reč Božju, jer iako bogatom čoveku izgleda da čini neko dobro delo, to delo ne uzrasta i ne napreduje, budući da ga sprečavaju (svetske) brige.