19-21
Učenicima daje hlebove da bi se uvek sećali ovoga čuda i da ono nikada ne bi izbledelo u njihovom sećanju, iako su ga oni ubrzo zaboravili. Kako ne bi pomislio da je Gospod samo prividno učinio čudo, hlebovi su se (zaista) umnožili. Dvanaest kotarica je preteklo, kako bi
...Više
Juda mogao da ponese jednu i da, sećajući se ovoga čuda, ne bi pojurio glavom bez obzira u izdajstvo. Gospod umnožava hlebove i ribe, želeći time da pokaže da je On Tvorac zemlje i mora i da nam On daje i umnožava hranu koju svaki dan jedemo. Ovo čudo je učinio na pustom mestu, kako neko ne bi pomislio da je kupio hlebove u obližnjem gradu i podelio ih narodu, jer je mesto bilo (sasvim) pusto. Ovo je doslovno tumačenje događaja. U prenesenom smislu razumi da, kada je Irod, koji predstavlja telesni i površni um Jevreja (jer to u prevodu znači njegovo ime), odsekao glavu Jovana, koji je bio glava proroka, on je time pokazao da nije poverovao onima koji su prorokovali o Hristu.
Zato, dakle, Isus odlazi na pusto mesto, među neznabošce, koji su bili „napušteni“ od Boga, i isceljuje bolesne dušom, pa ih zatim hrani. Jer, da On nije Krštenjem oprostio naše grehove i iscelio naše bolesti, ne bi nas mogao nahraniti pričešćem Svojih prečistih tajni, jer se niko nekršten ne može pričestiti. „Pet hiljada ljudi“ su pet čovekovih čula koja teško boluju i mogu se izlečiti sa „pet hlebova“. Pošto je pet čula obolelo, trebalo je toliko melema koliko je bilo rana. „Dve ribe“ su reči ribara (apostola): jedna je Evanđelje, a druga Apostol. Neki misle da su „pet hlebova“ – pet knjiga Mojsejevih: Postanje, Izlazak, Levitska knjiga, Brojevi i Ponovljeni zakon. „Dvanaest kotarica“ su uzeli i poneli sa sobom apostoli, jer ono što mi prosti ljudi ne možemo da pojedemo, to jest da razumemo, apostoli su poneli i sačuvali (to jest, primili i razumeli). „Osim žena i dece“ znači da svaki hrišćanin, bilo čovek, žena ili dete ne sme biti detinjast, ženopodoban i nemuževan (već hrabar i savršen u svemu).