3-6
Kakvog li bezumlja! Mislili su da će zbuniti Hrista svojim pitanjima, jer da je On rekao da je dopušteno otpustiti ženu iz bilo kojeg razloga, mogli bi Mu reći: „Zašto si onda rekao da je ne treba otpustiti, osim zbog preljube.“ A da je rekao da nije zakonito otpustiti ž
...Više
enu, optužili bi Ga da uči protivno onome što je Mojsej ustanovio. Mojsej je, naime, odredio da čovek može otpustiti svoju ženu ako je omrzne, i bez opravdanog razloga. Šta na to, dakle, odgovara Hristos? On pokazuje da je Bog, koji nas je stvorio, od početka ustanovio jednobračnost, jer, „od početka je Bog“, kaže, „sastavio jednog čoveka s jednom ženom, tako da nije pravo da jedan čovek uzima više žena, niti da jedna žena uzima više muževa, već treba da ostanu onako kako su sastavljeni od početka i da se ne rastavljaju bez razloga“. Nije rekao: „Ja sam ih stvorio muško i žensko“, kako ne bi sablaznio fariseje, već neodređeno govori: „Onaj koji ih je stvorio.“ Toliko je, dakle, Bogu ugodno dobro bračne zajednice da je ženama dopustio da ostave roditelje i da krenu za svojim muževima. Ali, zašto je u knjizi Postanja napisano da je Adam rekao: „Zato će ostaviti čovjek oca svojega i mater svoju“, kada ovde Hristos kaže da je to rekao Bog? Zato što je Adam govorio od Boga, i reči Adamove su ujedno i reči Božje. Pošto su oni tako postali jedno telo, međusobno sjedinjeni prirodnom ljubavlju, nije pravedno da se muž rastavlja od žene, kao što nije pravedno odseći čoveku deo tela. Gospod ne kaže: „Neka ih Mojsej ne rastavlja“, da ih ne bi sablaznio, već kaže: „Neka ih čovek ne rastavlja“, pokazu jući tako razliku između Boga koji ih je sastavio i čoveka koji ih rastavlja