11-14
Na svadbu dolaze svi ljudi bez razlike, jer smo blagodaću svi pozvani, i dobri i zli. Međutim, život onih koji uđu neće biti neproveren, pošto će Car krajnje pažljivo ispitati sve one koji se nađu nečisti posle ulaska u veru. Zadrhtimo, dakle, pri pomisli da onome koji
...Više
ne živi čistim životom sama vera ništa ne koristi, jer takav neće biti samo isteran sa svadbe, već i bačen u oganj. Ko je onaj koji nije obučen u svadbeno ruho? To je onaj koji se nije obukao u mi-losrđe, dobrotu i bratoljublje. Mnogo je onih koji sebe obma-njuju zaludnim nadama da će naslediti Carstvo nebesko, i veruju da će biti pribrojani liku izabranih, misleći o sebi da su nešto veliko. Budući opravdan u pogledu ovoga nedostojnog čoveka, Gospod nam pokazuje dve stvari: prvo da je On Bog čovekoljubac, i drugo, da i mi nikoga ne smemo da osuđujemo, čak i ako javno greši, osim ako je već prekoren za svoj greh. Dakle, Gospod govori Svojim slugama, anđelima koje šalje da kazne grešnike: „Svežite mu ruke i noge“, to jest delatne sile njegove duše, jer je sada u ovome veku vreme za praktično delanje, dok će u budućem sve delatne sile duše biti „svezane“ i čovek neće moći učiniti nikakvo dobro delo da bi umilostivio Boga za svoje grehove. „Škrgut zuba“ je beskorisno raskajanje koje će se onda javiti u njihovim dušama. „Mnogi su zvani“, jer Bog zove „mnoge“, odnosno sve, „ali je malo izabranih“, to jest onih koji se spasavaju i koji su dostojni da ih Bog izabere. Prema tome, Božje je da nas zove, dok od nas zavisi da li ćemo biti izabrani ili ne. On pokazuje da je ova priča ispričana radi Jevreja, koji su bili zvani, ali nisu izabrani zbog svog neposlušanja