23-24
Opet ih prekoreva kao nerazumne, jer su prezirali veće zapovesti, a tražili strogo poštovanje manjih, ne zapostavljajući čak ni desetak od kima koji su davali. Kada bi ih neko prekorio kao sitničave, odmah bi govorili da tako zapoveda Zakon. Bilo bi mnogo bolje i bogougodn
...Više
ije da su od naroda tražili pravdu, milost i veru. Šta je pravda? Ne činiti ništa nepravedno i nerazumno, već sve raditi s rasuđivanjem i razumom. Odmah posle pravde sledi milost. Onaj, naime, koji sve čini s rasuđivanjem dobro zna kome treba da udeli milostinju. Iza milosti dolazi vera, jer onaj koji je milostiv čvrsto veruje da ništa neće izgubiti i da će sve dobiti. Ili, u drugom smislu, treba biti milostiv, ali takođe i verovati Bogu istinitome. Mnogi su Jelini bili milostivi, ali pošto nisu verovali u živoga Boga, nisu ni posedovali milost koja se rađa iz vere. Dakle svaki učitelj mora „uzeti desetak“ od svoga naroda, to jest, tražiti pravdu, milost i veru od deset čula: pet telesnih i pet duševnih. Gospod kaže: „Ovo je trebalo činiti“, ne da bi ih pbdstakao da daju desetak od bilja već da ne bi pomislili da se protivi Mojseju. Naziva ih „slepim vođama“, jer su se gordili svojim učenjem misleći da sve znaju, a nikome nisu bili od koristi, već su, štaviše, sve kvarili i gurali u ponor neverja. Kaže im da „oceđuju komarca“, jer su se čuvali malih grehova, a da „proždiru kamilu“, to jest, previđaju velike grehove