1-8
„A pošto minu subota“ znači isto što i kod Luke: „rano ujutro“, ili kod Marka: „vrlo rano, oko izlaska sunca“. Pod suncem ovde treba razumeti „jutarnje sunčeve zrake“, jer u osmi čas noći počinje novi dan i to se već smatra jutrom. Ovo se, dakle, desilo „
...Više
pošto minu subota“ i počinjaše nedelja, koju evanđelist naziva „prvim danom subote“. Pošto su „subotom“ nazivali celu sedmicu dana, tako je nedelja „prvi dan subote“, to jest prvi dan nedelje (kako mi danas kažemo). Za prvim danom slede drugi, treći, četvrti i peti dan. Kada je Gospod vaskrsao, kamen je još ležao na grobu. Posle Vaskrsenja Gospodnjeg dolazi anđeo kako bi odvalio grobni kamen i pustio žene da uđu u grob. Zemlja se zatresla da bi se probudili stražari i razumeli šta se dogodilo. Gospod je vaskrsao trećeg dana. Kako se računaju ova tri dana? Šestoga časa, u petak, bio je raspet. Od tada do devetog časa nastupila je tama, što shva-tam kao „noć“. Onda je opet posle devetog časa nastupila svetlost, što znači „dan“. Eto, dakle, jednoga dana i noći. Zatim, noć uoči subote zajedno sa subotnjim danom, čine drugi dan i noć. I konačno, imamo subotnju noć i jutro nedelje, za koje Matej kaže: „Na osvitku prvog dana nedelje“, pošto se od jutra računa celi dan. Eto, tri dana i noći. Međutim, ovo možemo izračunati i na drugi način. U petak je Gospod predao Svoj duh; to je prvi dan. U subotu je bio u grobu; to je drugi dan. U noći uoči nedelje je vaskrsao; nedelja se ipak smatra trećim danom, iako je tek počela. Eto, vidiš, tri dana. Tako je i sa upokojenima, jer ako neko umre u deseti čas dana (oko 4 sata popodne), a drugi prvog časa istog dana (u 7 sati ujutro) kažemo da su obojica umrli istog dana. Reći ću ti i drugo objašnjenje kako se računaju tri dana i tri noći. Poslušaj, dakle. U četvrtak veče Gospod je večerao i rekao svojim učenicima: „Uzmite, jedite Telo Moje“. Budući da je On imao vlast da položi svoju dušu, jasno je da je od toga trenutka dao Sebe na zaklanje, pošto je podelio Svoje Telo učenicima. Niko, dakle, ne može da jede meso ako ono prethodno nije zaklano. Zato, računaj tri dana: u četvrtak veče dao im je Svoje Telo. Ta noć i dan petka do šestog časa, čine prvi dan i noć. Zatim, od šestog časa do devetog časa bila je tama, a od devetog časa bila je svetlost sve do večeri; eto i drugog dana i noći. I naposletku, imamo noć posle petka i subotnji dan, dakle, treći dan i noć. Nakon što je prošla subota, Gospod je vaskrsao. To su cela tri dana i noći. Matej kaže da je anđeo sedeo na kamenu, dok Marko govori da je anđeo sedeo u grobu, s desne strane, pošto je prethodno odvalio kamen. Da li oni protivreče jedan drugom? Ni najmanje. Izgleda da se anđeo najpre javio sedeći na kamenu, a kada su žene ušle u grob, on je išao pred njima i opet se javio unutra u grobu sedeći s desne strane. Ženama je rekao: „Ne bojte se“, to jest: „Stražari imaju razloga da se boje, a vi, žene, učenice Gospodnje, ne bojte se.“ Pošto ih je ohrabrio, blagovestio im je Vaskrsenje. Bilo je, dakle, potrebno prvo odagnati strah, a tek potom doneti blage vesti. On se ne stidi da Gospoda naziva „Raspetim“, jer se krstom hva-li kao pobednim trofejem od koga su nam došla sva dobra