16-20
Prema Jovanu, Isusa su prvo videli Njegovi učenici istoga dana Vaskrsenja, kada su vrata bila zatvorena, a potom osam dana kasnije kada je i Toma poverovao. Međutim, kada je trebalo da se s njima nađe u Galileji, oni se još svi nisu bili sakupili, pa se pokazao samo onoj sed
...Više
morici ribara na Tiverijadskom moru. Tako su se doga-đaji koje je opisao Matej desili kasnije, dok su im prethodila zbivanja iz Jovanovog Evanđelja. U toku četrdeset dana Isus se mnogo puta javljao učenicima, dolazeći i odlazeći, ali nije boravio stalno s njima. Gospodu se poklonilo jedanaest vrho-vnih učenika, zajedno sa svim ostalim koji su išli za Njim „ali neki posumnjaše“. Ovo se može razumeti možda na sledeći način: jedanaest učenika su otišli u Galileju i jedanaest Mu se poklonilo. „Ali neki“ od sedamdesetorice, verovatno su posu-mnjali u Njega. Kasnije su se, međutim, i oni uverili.
Neki opet ovo razumeju na drugi način: Matej je propustio da kaže ko su bili ti koji su posumnjali, ali Jovan je spomenuo ono što je Matej izostavio, i kazao da je to bio Toma. Možda su i svi posumnjali, kao što kaže Luka. Zato ovo moraš razumeti tako da su Mu se poklonili tek onda kada su došli u Galileju. Ali, oni učenici koji su Mu se poklonili u Galileji prethodno su posumnjali u Jerusalimu, kako kaže Luka. Isus im je rekao: „Dade Mi se svaka vlast na nebu i na zemlji.“ To znači: „Kao Bog i Tvorac uvek sam imao vlast nad svim“, jer „Sve Tebi služi“, kako kaže David Bogu. „Ali još nisam imao dobrovoljnog potčinjenja. Sada ću i to imati. Sve će Mi se potčiniti, jer sam krstom pobedio onoga koji ima vlast smrti.“ Potčinjenje je dvojako: jedno je nevoljno, kada svi služimo Bogu po nevolji, kao demoni. Drugo je voljno, kao što se vidi kod Pavla koji je dobrovoljno postao sluga Božji. Ranije je izgledalo da je Spasitelj imao vlast nad svim samo polovično, to jest, imao je samo nevoljno potčinjenje svih.
Ali, posle krsta, kada je bogopoznanje postalo svima dostupno i kada su se svi dobrovoljno potčinili, Hristos je mogao da kaže: „Sada sam primio svaku vlast. Ranije je moja vlast bila delimična, dok su mi služili nevoljno, pošto sam Tvorac. A sada, kada mi ljudi služe sa poznanjem, data Mi je svaka i potpuna vlast.“ Od koga Mu je data? Od Njega Samog i Njegovog smirenja. Da se On nije smirio i krstom pobedio neprijatelja, ne bi nas spasao. Zato reči: „Dade Mi se vlast“, razumi na sledeći način: „Svojim vlastitim podvizima i trudovima spasao Sam ljude i oni su postali Moj udeo, izabrani narod.“ Gospod na zemlji ima vlast zato što Ga je sva zemlja poznala, a na nebu zato što se nagrada onih koji veruju u Njega i njihovo obitalište nalazi na nebesima. S druge strane, ranije osuđena ljudska priroda sada je ipostasno sjedinjena sa Bogom Logosom, i sedi na nebu primajući poklonjenje anđela. Zato On s pravom kaže: ,Dade Mi se svaka vlast na nebu.“
Dakle, ljudska priroda koja je ranije bila u ropskom služenju sada u Hristu vlada svima. Ukratko rečeno, Hristove reči: „Dade mi se svaka vlast“, možeš razumeti na dva načina: prvo da sam Bog Logos govori: ,Data Mi je svaka vlast, jer oni koji su Mi ranije služili nevoljnom potčinjenjem, sada Me dobrovoljno priznaju za Boga“; i drugo, da On govori u ime Svoje ljudske prirode: „Ja, priroda, koja sam ranije bila osuđena, sada sam postala bog po neslivenom sjedinjenju sa Sinom Božjim, i zato sam primila vlast nad svim, da mi se klanjaju anđeli na nebesima i proslavljaju me po svim krajevima zemlje.“
Zbog toga Gospod više ne šalje učenike samo Jevrejima, već budući da je primio vlast nad svima, i osvetio u Sebi svu ljudsku prirodu, s pravom ih šalje svim narodima, zapovedajući učenicima da ih krste u ime Oca, i Sina i Svetoga Duha. Neka se posrame Arije i Savelije; Arije zato što Hristos nije rekao krštavajte „u imena“, već „u ime“, jer je ime Trojice jedno, Božanstvo, i Trojica su jedan Bog, a Savelije, zato što Gospod govori o Tri Lica, a ne, kao što taj čovek praznoslovi, o jednom licu koje ima tri imena i ponekad se zove Otac, ponekad Sin, a ponekad Sveti Duh. Tri Lica, dakle, imaju jedno Ime,a to je Bog. Pošto nije dovoljno biti samo kršten, nego se moramo truditi u dobru i posle krštenja, Gospod kaže: „Učeći ih da drže sve što Sam vam zapovedio; ne samo dve ili tri već sve Moje zapovesti.“ Zadrhtimo braćo, videći da ako nam i jedna stvar nedostaje nismo savršene sluge Hristove, jer se od nas traži da držimo sve zapovesti.
Pogledaj kako Gospodnje reči obuhvataju dva osnovna načela hrišćanstva: bogoslovlje i delatnu vrlinu. Kada je rekao da je potrebno da krštavamo u ime Trojice, predao nam je bogoslovlje. Rekavši, opet, da je takođe potrebno da učimo ljude da drže zapovesti, pokazao nam je put delatne vrline.
Upućujući ih među neznabošce gde će se suočiti sa smrću i opasnošću, On ih hrabri govoreći: „Ne bojte se jer Ja ću biti s vama do svršetka veka.“ Vidiš, kako im spominje svršetak veka da bi u njima pobudio prezrenje prema opasnostima. „Ne budite malodušni“, govori im, „svemu će doći kraj, i brigama i radostima ovoga sveta. Nemojte da posustajete pred nevoljama, jer će one proći, ali ne dajte da vas zavedu ni dobra ovoga sveta, jer će i ona proći.“ On nije samo apostolima obećao da će biti s njima, već svim svojim učenicima. Svakako da apostoli neće živeti do kraja sveta. On obećava čak i nama, kao i onima posle nas, ne da će biti s nama samo do kraja i da će posle kraja odstupiti od nas – ne bilo toga! Upravo od tada će On biti s nama na jedan jasniji i očevidniji način, jer reč „do“, gde god se javlja u Svetom Pismu, ne isključuje ono što će se posle desiti.
Blagodareći, dakle, Gospodu koji je ovde s nama i daje nam svako dobro i koji će na savršeniji način sa nama prebivati po svršetku veka, privedimo kraju naše Tumačenje, jer Njemu priliči svako blagodarenje, slava i čast u vekove vekova.
Amin