"Ovako, dakle, molite se vi: Oče naš koji si na nebesima."
Jedno je zavet, a drugo molitva. Zavet je obećanje koje dajemo Bogu, na primer, kada se zavetujemo da ćemo se uzdržavati od vina ili nečeg drugog. Molitva je, međutim, traženje nekog dobra od Gospoda. Kada kaže: „O
...Više
če“, Hristos ti pokazuje kakvog si se blaga udostojio, postavši sin Božji (po blagodati). A kada kaže: „na nebesima“ pokazuje ti otadžbinu tvoju i očinski dom. Ako hoćeš da Boga imaš za Oca, onda gledaj u nebo, a ne u zemlju. Ne govori „Oče moj“, nego „Oče naš“, jer si dužan da na sve ljude gledaš kao na svoju braću, decu jednog Oca (nebeskog).
"Da se sveti Ime Tvoje."
Ovo znači: učini nas svetim da bi se i Ti proslavljao kroz nas. Jer, kao što se Bog huli preko mene, tako neka se kroz mene i „sveti“, to jest, neka se slavi kao Svet