13-20
Smokvi koja je bila bogata lišćem ali nije imala ploda, Gospod je oduzeo blagoslov – i, ona se osušila (Mk.11,13-20). To je pouka delom. Pod smokvom se podrazumevaju ljudi koji su naizgled ispravni, dok su po suštini svojih dela nedostojni odobravanja. Ko su ti ljudi? To s
...Više
u oni koji znaju da krasno razgovaraju o veri, ali nemaju samu veru. Oni pojmove vere imaju samo u svome umu. Takvi su i oni koji su ispravni samo po spoljašnjem ponašanju, dok su po svojim osećanjima i raspoloženjima vrlo neispravni. Oni pravedna dela pokazuju samo dotle dok nisu u stanju da sakriju svoju neispravnost; čim je, pak, to mogyće – oni ih ne čine. Na primer, oni daju milostinju kada neko prosi u prisustvu ljudi; ukoliko, pak, prosjak bude sam, oni ga čak i izgrde. Oni idu u crkvu da se mole Bogu; na očigled svih se mole, a i kod kuće se mole da se ne bi osramotili pred domaćima. Međutim, čim su sami – neće ni da se prekrste. O misaonom i srdačnom obraćanju Bogu nisu ni čuli. Mi se, pak, pomolimo da Bog ne dopusti da i sami budemo takvi. Jer, u tom slučaju ne bismo mogli da izbegnemo sud izrečen nad smokvom