I reče Bog da bude svetlost i bi svetlost: Dok Bog ne reče, svetlosti ne bi. Niti ma koga bi ko bi znao šta je to svetlost, dok Bog ne reče i dok svetlost ne posta. Isto tako. kad Bog reče, onda posta voda i suha zemlja, i svod zvezdani, i bilje, i životinje, najzad i čovek. Dok Bog ne reče,
...Više
ništa od svega toga ne bi,niti ma koga bi osim Boga, ko bi znao da sve to može postojati. Silom reči svoje Bog stvori sve što se stvori na zemlji i na nebu. Što god Bog zahoće da bude,i rekne da to bude, to mora da bude, i ne može a da ne bude, jer je reč Božja neodoljiva i stvaralačka. Stvorenje sveta veliko je čudo reči Božje.
Stvorivši sve tvari, Bog je opet rečju Svojom postavio red i način postojanja svih tvari i ophođenja i odnošaja tvari prema tvari. I taj red i način što Bog postavi veliko je čudo reči Božje
No postoji red i način među tvarima, vidljivi i dokučivi za nas ljude, a postoji red i način nevidljivi i nedokučivi. Po tome nevidljivom i nedokučivom redu i načinu, koji je tajna u Svetoj Trojici, desiše se i dešavaju se one pojave, koje ljudi nazivaju naročitim čudesima. Jedna takva pojava jeste bezmužno začeće Gospoda Isusa Hrista u utrobi Presvete Deve Marije. To izgleda upadica u vidljivi i dokučljivi red i način, no to nije nikakva upadica za nevidljivi i nedokučljivi red i način. To rođenje vaistinu je veliko čudo, valjda najveće čudo koje je nama smrtnim otkriveno. No i sav stvoreni svet je čudo, i sav vidljivi i dokučljivi red i način je čudo, i svukoliko to čudo postalo je rečju Božjom, dakle onako isto kao što se i Gospod začeo u devičkoj utrobi. I ovo i ono zbilo se silom reči Božje. Zato divni Gavril i odgovara Prečistoj na njeno pitanje, koje je pitanje svih pokolenja: kako to može biti, odgovara joj: u Boga sve je moguće što reče.
O Gospode Bože, Stvoritelju naš, besmrtni i postojani Čudotvorče, urazumi naš razum da više ne sumnja no da veruje, i urazumi naš jezik da više ne pita nego da Tebe proslavlja. Tebi slava i hvala vavek. Amin