Život? – Sav je u Bogu Logosu i od Boga Logosa. Sve što nije od Njega i u Njemu – u tami je. A to? – u smrti je. Jer je smrt ono što nema Boga Logosa, i što je izvan Njega. A to je? – greh, i zlo, i đavo.
Ovo troje. Ali je sve to troje – jedna smrt. A smrt – to je nep
...Više
rekidna tama, večna tama i mrak. Samo ta tama ne škodi Bogu Logosu, ne smanjuje, niti gasi Njegovu večnu i neugasivu Svetlost, koju on pali životom i po ljudima. Ona kao i da ne postoji, jer gde logosna svetlost svetli tamo nema tame niti je može biti.
Zato sveti Blagovesnik blagovesti: „I svetlost se svetli u tami, i tama je ne obuze“ (st. 5). Tama je nešto ograničeno, jer dolazi od sazdanih bića; a svetlost Boga Logosa je bezgranična, zato je tama obuzeti ne može. Ona je bezgranična i u ljudskom životu kao logosnoj tvorevini. Zato ni njega tama obuzeti ne može sve dok svetli Bogom Logosom i zrači njegovim životvornim silama.
Osnovno je hrišćansko iskustvo iz života i rada Bogočoveka Gospoda Hrista: „Bog je svetlost, i tame u njemu nema nikakve“ (1, Jn. 1,5). Ljubav je Svetlost, mržnja je tama: „koji ljubi – u svetlosti živi; koji mrzi – u tami je (1 Jn. 2,10,11). Novozavetno je načelo: Svaka evanđelska vrlina je svetlost; svaki porok je tama.
I svetlost se svetli u tami. Sveti Zlatoust bogomudruje: Tamom se ovde naziva i smrt i zabluda. Veštastvena svetlost svetli ne u tami, već kada nema tame; međutim evanđelska propoved svetlila je u sred mraka zablude koja sve opseda. Ova svetlost proniče i u samu omrt i iobeđuje je. Prema tome, pošto ni smrt ni zabluda ne savlađuju ovu svetlost već ona svuda blista i svetli sopstveiom snagom, to Evanđelist i veli: „i tama je ne obuze„. Da, ona je nesavladljiva, i ne voli obitavati u dušama koje ne žele prosvetljenje…
Bog se ne približava nama silom, protiv naše volje, nego po našoj volji, po našoj želji i blagoraspoloženju. Ne zaključavaj vrata ovoj svetlosti, i doživećeš veliku nasladu. Ova pak svetlost dolazi nam pomoću vere; i došavši, veoma prosvećuje onoga koji je prima. I ako joj ti ponudiš čisti život, ona će stalno obitavati u tebi.
Sveti Kiril Aleksandriski veli: Sin nije stvoren; naprotiv, On je Bog i stoga život po prirodi… On je život po prirodi, kao Bog iz Boga i život iz života … Bog i Otac je sve u svemu kroz Siva u Duhu… Po čovekoljublju Boga tvari imaju svetlost, i ujedno sa svojim prelazom u biće donose sa sobom kao neku stavljenu u njih silu razuma