Bogočovek je Svojim Novim Zavetom doneo svetu i novo prijateljstvo, novu sadržinu prijateljstva. Po njemu, pravo prijateljstvo se sastoji u svetoj i božanskoj ljubavi čoveka prema čoveku. Čovek je prijatelj svemu svetom i božanskom u čoveku; to mu je prijatno u prijatelju. Na tome on i zasni
...Više
va sve svoje odnose prema prijatelju. To pak znači: sadržinu pravom prijateljstvu daje Bog i ono što je Božje. Takvo prijateljsto je ustvari prijateljevanje sa Bogom i božanskim u prijatelju. U tome je i sila, i jačina, i besmrtnost, i samožrtvenost pravog prijateljstva. Takvo prijateljstvo, u pravom smislu, omogućio je Bogočovek Svojom pojavom u svetu. On je Boga učinio temeljom i suštinom i sadržinom istinskog, svetog i besmrtnog prijateljstva ljudskog. Da bi čovek mogao biti pravi prijatelj čoveku, mora prethodno postati prijatelj Bogu, tj. prijatan Bogu svojim svetim, božanskim, evanđelskim životom. Postane li prijatelj Božji, on lako postaje prijatelj ljudima, a ponajlakše – prijatelj prijateljima Božijim. Kako se pak postaje prijatelj Božji, Spasitelj nam pokazuje Svojim Evanđeljnjm. Ispunjavanjem zapovesti Božijih postaje se prijatelj Božiji, prijatelj Hristov. A od toga nema veće slave i časti za čoveka ni u ovom ni u onom svetu. Držanje zapovesti Hristovih, a svrh svega zapovesti nad zapovestima: zapovest o božanskoj ljubavi, postaje se prijatelj Hristov. Takva blagovest bruji iz ovih Hristovih reči: „vi ste prijatelji Moji ako tvorite što vam Ja zapovedam““. Vi ste prijatelji Moji ako ste prijatelji Mojoj božansžoj istini, Mojoj božanskoj pravdi, Mojoj božanskoj ljubavi, Mojoj božanskoj mudrosti, svemu bažanskom što Evanđelje propoveda. A vi ste to, ako sve to tvorite i po tome živite