29-40
Isus pred Pilatom: dva oprečna sveta: bogopoklonički i čovekopoklonički. Jer rimski duh – sav u obožavanju čoveka, i to truležnog, prljavog, razvratnog čoveka, maksimalno izraženog u Avgustu – „caru i bogu“. Iako takav, Pilat ipak ima više saznanja, pa čak i o
...Više
sećanja, za pravednost i revnost Isusovu nego svi arhijereji jevrejski i glavari skupa. Pilatova je izjava iskrena i jasna: „ja nikakve krivice ne nalazim na Njemu“. A istinu, Pilate, da li nalaziš u njemu? Ti pitaš Istinu: „šta je to istina?“ I Ona ti ne odgovori. Znaš li zašto? Zato što, ako je ne vidiš očima, kako je možeš čuti ušima? Jer jedna ista duša gleda i kroz tvoje oči, i čuje kroz tvoje uši. Rimski skepticizam projeo je sva tkiva tvoje duše, i ona nije sposobna da oseti istinu, zato je ne vidi i ne čuje ni u ovaploćenoj Istini: Bogočoveku Isusu, Bogu Logosu.
Istina beskrajna, božanska, sveobuhvatna, to je carstvo Gospoda Hrista.
On je zato rođen, i zato došao „u svet da svedoči istinu. I svaki koji je od istine sluša glas“ Njegov. Svaki koji je jednim živim osećanjem vezan za Istinu, za Boga živog i istinitog. To osećanje se začinje verom, a razvija ostalim svetim vrlinama i njihovim svetim silama: ljubavlju, pravdom, dobrotom, krotošću, smirenošću, trpljenjem, molitvom, postom. I onda čovek svim bićem oseti da je Bogočovek zaista i došao u ovaj naš zemaljski svet da svedoči Istinu o Bogu, o svetu, o čoveku, o životu, o smrti, i o svemu što muči ljudski duh i saznanje. Ničije svedočanstvo o istini iije tako oćno i svemoćno, tako ubedljivo i sveubedljivo kao Isusovo. Jer je On sav iz onoga sveta, iz Božjeg sveta, u našem svetu. I Sobom je doneo sou Istinu Trosunčanog Božaistva, zato je smelo i objavio sebe kao Istinu, rvkavši: „Ja sam Istina“. Zato carstvo Njegovo nije od ovoga sveta, koji „u zlu leži“ i u kome caruje laž, i otac njen – đavo. Carstvo Njegovo je carstvo Trojičnog Božanstva; ono je u onom svetu sa svima svojim božanskim beskrajnostima i savršenstvima. A došlo je u ovaj svet sa Isusom. Samo ga treba primiti od Isusa. Kako?
Verom u Njega kao u Boga i Spasitelja, i držanjem zapovesti Njegovih, jer su Božje. ,Da dođe carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu„. Carstvo Božje dolazi i ulazi u svaku dušu čoveka koji ispunjuje volju Božju. To znači: koji ispunjuje Evanđelje, jer je Bog svu volju svoju izrazio preko Hrista i njegovog Evanđelja (sr. Ef. 1,9). Carstvo Božje je „pravda i mir i radost u Duhu Svetom“ (Rm. 14,17). Samo kada Duh Sveti blagodaću ispuni dušu čovekovu, onda u njemu zavlada carstvo Božje, carstvo Večne Istine Božje. I tek onda čovek oseti i sazna da carstvo Hristovo „nije odavde“, „nije od ovoga sveta“, već od onoga sveta, i u oname svetu, gde su sve njegove beskrajne svetinje i radosti. Istina, ono se u ovom svetu začinje i rasprostire u duši čovekovoj, da se u onome svetu produži u Trosunčanom Božanstvu kroza sve vekove i kroza sve večnosti.
Koliko je ljudsko saznanje palo, i u gresima propalo, vidi se i iz ove strašne činjenice: oslobađaju tamnice razbojnika Varavu, a ne Bogočoveka Isusa. Zaista je u dušama ljudskim izdan i ubijen Bog pre no što ga je Juda izdao. On je završitelj greha