Zbog svog glavnog greha svog: hristoborstva = bogoborstva, ljudi ne osećaju svoje nebesko poreklo, zaboravili su ga; greh ih je ozemljio i uzemljio; oni su svim bićem odozdo, greh ih je saterao u zemlju sa svima njihovim osobinama; postali su kao gmizavci, izjednačili se sa onim što je nisko, š
...Više
to nije nebeskog porvkla.
A Isus? Sav je odozgo, s neba: „Ja sam odozgo“. Bog koji je sišao s neba, postao čovek, ali kao čovek ostao Bogom, i to pokazuje i dokazuje delima svojim. Ljudi su stvoreni bogolikima, da bi živeli u ovome svetu, a bili svesni da su od onoga sveta, i da je tamo, u Bogu, njihova glavna i večna otadžbina: na nebu. A oni su se gresima bogobornim toliko udaljili od neba i Boga, toliko se zarili, zagnjurili u zemlju, toliko uzemljili i ozemljili, poilovačili, da su potpuno postali bića od ovoga oveta, zbog čega im Spas i veli: „vi ste od ovoga sveta“.
Ovaj svet su ljudi pretvorili u radionicu greha i smrtti, i potpuno se posvetili proizvodnji greha i smrti. Fabrika greha i smrti, eto to je zemlja; a ljudi – fabrikanti. Time je ovaj svet odvojen od onog sveta, prekinuto je između njih ono predgrehovno logosno stanje, i ovaj je svet utonuo u tamu neznaboštva. A Isus? Eto tog predgrehovnog bezgrešnog sveta; sav je u jedinstvu sa onim svetom, „sav je od onoga sveta“. Pitaš li: kakav je bio čovek pre greha? Eto ti odgovora: Isus. A svet? – Sve ono što Isus čini, i kako čini; Njegov svet – to je predgrehovni svet, u kome nema ni greha, ni smrti