Predlaže nam način na koji možemo da savršavamo slovesno služenje. On se sastoji u tome, da se ne saobražavamo ovom veku, jer u njemu nema ničega stalnog i postojanog. Naprotiv, sve je u njemu privremeno i ima samo spoljašnje obličje (shlca) a ne ipostas (ličnost ili postojanu suštinu). N
...Više
e upodobljujte se, kaže ovom veku, koji nema postojanu suštinu, odnosno, ne pomišljajte na ono, što se u njemu nalazi.
Nego se preobražavajte obnovljenjem uma vašega, tj. svagda se obnavljajte. Da li si sagrešio? Da li je ovetšala tvoja duša? Obnovi je. Malo si se popravio? Postaraj se, da se sve više i više popravljaš, i ti ćeš postati nov, svagda se preobražavajući u bolje. Zapazi da je svet nazvao spoljašnjim obličjem, označavajući time da se on lako može uništiti i da je privremen.
Naprotiv, vrlinu je imenovao kao stvaran oblik, pošto ona poseduje prirodnu lepotu i nisu joj potrebne spoljašnje maske i ukrasi. Svet ima spoljašnje obličje da bi nas uveo u zabludu, dok vrlina pokazuje svoj stvarni lik, bez maske. Zbog toga smo dužni da se svagda preobražavamo prema vrlini, da obnavljamo sebe od zla na dobro i od manje vrline ka većoj.
Da iskustvom poznate štaje dobra i ugodna i savršena volja Božija.
Rekavši nam da se svagda obnavljamo i da postajemo novi, pokazuje kakva je korist od obnovljenja uma. Ono je, kaže, korisno da biste poznali štaje dobraiugodna i savršena volja Božija. Onaj, koji je ovetšao umom, ne zna u čemu se sastoji volja Božija, ne zna da Bog hoće da živimo u smirenoumlju, da ljubimo siromaštvo, da plačemo i ispunjavamo sve ostalo što nam je od Boga zapoveđeno. Naprotiv, onaj čiji je um obnovljen, zna u čemu se sastoji volja Božija, i to zna upravo onako, kao što su to znali Judejci koji su se pridržavali zakona. Volja Božija je bio i zakon, ali ne blaga, ugodna i savršena. On (zakon) zbog toga i nije dat kao glavna volja, nego kao (volja) prilagođena slabosti Judejaca.
Savršena, blaga i ugodna volja Božija jeste Novi Zavet. Uostalom, saglasno sa sv. Vasilijem Velikim, možeš to i tako da razumeš. Mnogo je onoga, što hoće Bog: nešto hoće radi dobročinstva prema nama, i to se naziva blagim (dobrim), budući da je ispunjeno blagošću (dobrotom). Nešto hoće stoga, što su Ga razgnevila naša sagrešenja: to nazivamo zlom, jer nas ogorčuje, iako je njegov cilj – dobro. Prema tome, ono što Bog hoće radi našeg dobra i mi smo dužni da podražavamo, dok ono, što pobuđuje osećanje žalosti, ne bi trebalo da činimo. Mi nismo sluge zla, nego su to nečisti duhovi. Zbog toga, kao prvo, otkrij volju Božiju i vidi da li je ona blaga, a zatim, kada to doznaš, osmotri da li je ta volja i ugodna Bogu. Naime, postoji mnogo tog dobrog koje nije ugodno Bogu, jer se savršava ili nepravovremeno, ili pak od strane onog lica, koje ne bi trebalo to da čini.
Na primer, dobro je kad kadimo Bogu; međutim, kada je to učinio Ozija, to Bogu nije bilo ugodno (v. 2. Dnevn, 26; 16). Isto tako, bilo je dobro da učenici doznaju tajne, ali nije bilo ugodno da ih doznaju pre vremena: Sada ne možete nositi (Jn. 16; 12). Kad se pokaže da je nešto dobro i ugodno, postaraj se da bude savršeno i bez nedostataka, upravo onakvo, kakvo se zahteva, i bez odstupanja od toga. Na primer, davati treba iskreno (Rimlj. 12; 8), tj. izdašno. Međutim, ukoliko se to čini sa škrtošću, onda davanje nije potpuno saglasno s onim, što se od njega zahteva