Smisao je dvojak. Možda je ovakav: Hristos može da vam da takvu blagodat, da budeteu stanju da bludnika predate satani, a možda i ovakav: i Sam Hristos će, zajedno s vama, osuditi bludnika. Nije rekao: "ustupiti", nego: predati, i na taj način mu prikriveno otvorio vrata pokajanja. Ni ovde, ope
...Više
t, nije pomenuo ime.
"i na mučenje tijela, da bi se duh spasao u dan Gospoda našega Isusa Hrista."
Odnosno, da ga predaju da ga satana izmuči bolešću. Naime, ukoliko se požuda rađa usled prezasićenja tela, apostol hoće da se to telo kazni, kako bi duh, tj, duša bila spasena. Ne treba, uostalom, tako razumeti, kao da se spasava samo duša, nego treba razumeti da se pri spasavanju duše spasava i telo. Neki pak pod duhom podrazumevaju duhovni dar i objašnjavaju na sledeći način: da bi se dar duha u celini sačuvao i da ne bi odstupio od njega, kao od bezbožnika. Takva presuda u većoj meri izražava brigu, nego kažnjavanje. Uzgredno je pomenuo i dan suda da bi Korinćani, zastrašivši se, predložili iscelenje i da bi ga bludnik prihvatio u istom raspoloženju. Postavlja granicu đavolskom dejstvovanju, slično kao što se dogodilo i sa Jovom, tj. kad mu je (đavolu) dopušteno da se dotakne samo tela, ali ne i duše