Samohvalisavost je mrak i neznanje. Porok, jer sebe može hvaliti samo onaj koji ne zna, i ne vidi, slabost i nemoć ljudske prirode uopšte, i svoje napose. Slabost i nemoć ljudske prirode pred grehom i zlom, pred smrću i đavolom. A kad je greh i zlo prisutno u našoj prirodi, u našem životu,
...Više
u našim mislima, u našoj duši, u našoj savesti, kako se onda možemo hvaliti sobom? Šta je to u nama što je čisto i slobodno od greha? A hvalimo li se sobom ili ičim svojim, dok je u nama greh i tama zla, mi se hvalimo tamom kao da je svetlost, i grehom kao da je život, a on je ustvari samo smrt i smrad. Samohvalisavost je smrdljivi gnoj duhovni. Ona je svojstvena svim nehrišćanima, ljudima koji nisu poznali Hrista verom i ljubavlju. Čim Njega upoznadu, oni odmah osete kakav se smrad taji u sa-ohvalisavosti, smrad zbog koga im nije mogao pristupiti ni Anđeo Hranitelj, a kamoli nežni i blagi Utešitelj.
Kada čovek meri sebe sobom, nikad ne može pravilno i tačno izmeriti sebe; to je kao kad kantar meri sebe sama, ili kad se ogledalo ogleda u sebi samom. Tada čovek ništa ne razume u sebi, niti može poznati sebe, niti uvideti radi čega je, i od čega je, i kuda ide. Isto tako, čovek ne može razumeti ništa u sebi i oko sebe, ako poredi sebe sa sobom. To je kao kod senka poredi sebe sa senkom. Šta može razumeti? Ništa.
No isto tako čovek ne može razumeti ništa u sebi, i saznati ko je i šta je, ako poredi sebe sa ostalim ljudskim bićima i meri sebe njima. Zašto? Zato što su i oni od iste građe od koje i on; što su i oni roblje greha i smrti i zla i tame. To je kao kad tama pokušava da obasja sebe drugom tamom. I tako kružeći u tom začaranom krugu tame i tama, čovek se davi u samoobmani i podaje bezumlju: samohvalisavosti. A kad bi progledao, i svoju bedu i bespomoćnost ugledao, on bi se zgadio i zgrozio na sebe, i stao očajnički tražiti izlaz iz sebe, iz tog groba, iz tog smrada, iz tog pakla, iz te smrti. Tada bi uvideo da ljudi zaista „ne razumeju“ ni sebe, niti ikoje ljudsko biće, dok se kreću u tamnici čovečjeg, ljudskog, grehovnog, smrtnog, „mereći sebe sobom i poredeći sebe sa sobom“ .