16-17
Nama sumnje, bogočovečanska filosofija svetog apostola Pavla prestavlja bezumlje za grčku misao, za jelinsku filosofiju. Uopšte, sve što je Hristovo, i sam Bogočovek Hristos – Grcima je bezumlje (sr. 1 Kor. 1, 23). Hristočežnjivi apostol smatra za sreću što može i s
...Više
ebe nazvati bezumnim, pošto je i sam Bogočovek za Grke „bezumlje“. Razume se, ima mnogo bola i tuge u ovim apostolovim rečima, jer neki od korintskih hrišćana smatraju njega za bezumna.
No on odlučno ostaje pri svome „bezumlju“, i moli ih da ga kao takvoga prime. A grom blagodati Božje možda će udariti u njihove razume i rasterati jelinski mrak i tamu, koji se još vuku oko njihovih duša kao guste isparotine stare neznabožačke filosofije, starog neznabožačkog gledanja na svet i život. Apostol svnjti meće nikada odustati od svoje hvale. A ona je? Gospod Hristos. Međutim, kada se razumi hrišćana -pomrače, onda se oni počnu hvaliti „po telu“, tojest poreklom svojim. Ali sveli apostol ima i na to odgovor: