„Radujte se“, jer je tužan zemaljski svet postao radionica besmrtnih radosti otkako je Gospod Hristos sišao na zemlju i postao čovek, pošto je sa Sobom doneo sve radosti neba. Setite se, prva Arhanđelova reč Sveblagodatnoj, kojom je objavljen Njegov dolazak u naš zemaljski svet, bila je:
...Više
„Raduj se!“ (Lk. 1, 28). Pa onda i Njegovo rođenje na zemlji objavljeno je od svetih anđela kao „velika radost“ svima ljudima, „jer se rodi Spasitelj – Gospod Hristos“ (Lk. 2, 10-11), da spase svet od greha, smrti i đavola.
Eto zašto se treba uvek radovati: Spasitelj je doneo spasenje rodu ljudskom od svepogubnog trojstva – greha, smrti i đavola. A šta je za ljude strašnije i ubitačnije od toga troga? No radost naša nije toliko u tome, koliko u onome što nam je Spasitelj darovao Večni Život, Večnu Istinu, Večnu Ljubav, Večnu Pravdu, i sve ostale božanske darove, koji i jesu večiti izvor besmrtnih radosti za ljudsko biće. „Radujte se“, kad vas napadaju i hiljade smrti, jer je u vama Jedini Pobeditelj svih smrti – Gospod Hristos. „Radujte se“, kad gresi kidišu na vas, jer je sa vama Jedini Bezgrešni – Gospod Isus. „Radujte se“, kad na vas navaljuju i sa vama ratuju đavolove sluge, pa i sami đavoli, jer je sa vama i u vama – Jedini istiniti Bog, Gospod Hristos, pred kojim i đavoli drhću kao bespomoćni moljci.
„Usavršavajte se“, jer su hrišćani, dok god su na zemlji, nedovršena bića. Uopšte čovek ostaje nedovršeno biće, ako sebe ne dovrši Bogočovekom. A to znači: ako sebe ne usavrši Bogočovekom. Jer u Bogočoveku je dat jedini istinski savršen čovek. I svaki čovek uopšte može postati istinski savršen jedino, ako duhovno ujedini sebe sa Bogočovekom, ako postane sutelesnik Njegov, sutelesnik Bogočovečanskog Tela Njegovog – Crkve svete. Uradi li to, u čoveka se useljuju sve božanske sile i božanski darovi, koji čoveka ispunjuju Bogom u svima beskrajnostima njegovog zagonetnog bića. Jer, šta je istinski savršen čovek? – Čovek koji je sebe ispunio Bogom.
A to čovek može postići jedino pomoću svetih novozavetnih tajni i svetih novozavetnih vrlina. Svaka od njih unosi u dušu Boga; a sve one skula unose vascelog Boga i Gospoda Hrista. Sveta je zapovest evanđelska: „da se ispunimo svakom punoćom Božijom“ {Ef. 3, 19). A gde je ta punoća Božija na zemlji? – U Bogočoveku Hristu. Jer je rečeno: „U Njemu živi sva punoća Božanstva telesno“ (Kol. 2:9)
Sa Bogočovekom Hristom prvi put se ustvari javio na zemlji sav Bog, sva punoća Božanstva. I to se javila, da bi postala dostojanje svakog čoveka. Otuda, usavršavati se u stvari znači – sve više i više ispunjavati sebe Bogom i Gospodam Hristom, sve tako do one čudesne mere, kada hrišćanin može reći za sebe: „Ja više ne živim, nego u meni živi Hristos“ (Gal. 2, 20). Usavršavanje je veoma dug i složen podvig blagodatnog oboženja sebe pomoću svetih tajni i svetih vrlina. Dužnost je hrišćanina da se usavršava dok ne postane, po rečima svetih otaca, „bog po blagodati“.
„Utešavajte se“, i to utehom Svetog Duha Utešitelja, jer nema stradanja za Hrista, nema smrti za Hrista, nema nevolje, nema bede, nema podviga, nema teškoće, u kojima nas ne može utešiti Utešitelj Blagi. Očajanje, tebi nema mesta u srcu hrišćaninovom: jer eno u Crkvi svih božanstvenih sila, pomoću kojih može pobediti svaki greh, svaku smrt, svakog nečistog duha. A to troje i jeste jedini prauzrok očajanja u duši Hristovog čoveka.
Da, ti osećaš i znaš: pokajanje je uvek jača sila od svakog greha, od svake duhovne smrti, od svakog demona. Zato neka hrišćanina nikakav greh ne zavodi u očajanje. Svrh svega čuvajte se očajanja, jer je očajanje najopasniji greh, zato što ne voli pokajanje i smatra da mu ni ono ne može pomoći. Očajanje je ubilo Judu; ono neprekidno ubija sve greholjupce koji su uporni bogoborci i hristoborci.
„Isto mislite“ – O Bogočoveku Hristu, o Spasitelju, o spasenju, o Večnoj Istini, o Večnoj Pravdi, o Večnoj Ljubavi, o Večnom Životu, o svemu onom što nam čudesni Gospod Hristos donese Svojim silaskom s neba i učini našim Svojim boravkom među ljudima ka zemlji. Raznomislija u tim stvarima vrlo su opasna i ubitačna.
Vaš um kada umuje o tome, neka umuje pomoću svetog, sabornog, vaseljenskog, apostolskog, bogočovečanskog uma Crkve Hristove, jer kada smo svim bićem u Crkvi Hristovoj, onda – „mi um Hristov imamo“ (1 Kor. 2, 16), i nepogrešivo rasuđujemo o Gospodu Hristu i Njegovom Bogočovečanskom podvigu. Čim se um hrišćaninov izdvoji od sabornog uma Crkve, on se lako otisne u zablude, u jeresi, u sanjarenja, u lakomislenosti.
„Mir imajte“, najpre u sebi. A imaćete mir u sebi, ako izbacite iz sebe svaki greh, jer je greh sila koja stvara demonski nemir u duši. Pošto je poreklom od đavola, greh unosi u bogoliku dušu čovekovu demonske stihije, koje i seju po njoj nemir kroz neprijateljsgvo k Bogu. Ustvari, svi nemiri duša ljudskih imaju koren i prakoren u demoničnosti greha koji uvek neprijateljuje prema Bogu, uvek ratuje sa Bogom. I hrišćani motu imati mir među sobom, ako uklone grehe iz sebe i između sebe.
„I Bog ljubavi i mira biće s vama“: jer Bog ne voli greh, ali voli čoveka. I kad vi omrznete greh i potisnete ga iz sebe i između sebe pokajanjem i ostalim evanđelskim vrlinama, onda će Bog ljubavi i mira biti s vama, „Bog ljubavi i mira“ očekuje od vas da vi iz ljubavi prema Njemu i prema sebi dobrovoljno vojujete sa gresima i sve ih potisnete iz sebe pomoću blagodatnih svetih tajni i svetih vrlina, i onda će On biti s vama. Jer On – „Bog ljubavi“ – ne želi da nikoga na silu drži uza sebe i vlada njime, i bude sa njim.
Ljubav božanska i jeste time božanska što slobodna bića ljudska ne spasava silom, nego im predlaže sva sredstva spasenja od greha, smrti i đavola. Ko ta sredstva dobrovoljno i verom i ljubavlju primi, i pomoću svetih tajni i svetih vrlina očisti sebe od svakoga greha i zla, Bog ljubavi se useljuje u njega, ispunjuje ga Sobom, i takav čovek postaje savršen čovek Božji. U takvima i sa takvima i boravi „Bog ljubavi i mira„.