„Pozdravite jedan drugoga celivom svetim“: jer se u nas hrišćana kroz sveti celiv razlivaju po našim dušama svete želje za uzajamno spasenje. Mi hrišćani znamo da je spasenje naše u svetosti našoj: jer spasti se i nije drugo do svetim božanskim silama blagodatnim osvetiti svu
...Više
dušu svoju i srce i savest i telo.
Spasenje je podvig samoosvećenja: tu se pomoću dobrovoljnih podviga blagodaću Hristovom potiskuju svi gresi, sve strasti, sve nečistote, i biće se čovekovo ispunjuje božanskim silama koje su potrebne za pobožnost i život večni ( 2 Petr. 1, 3). A život večni za nas hrišćane počinje još ovde na zemlji kroz pobožnost; pobožnost pak i jeste sveti život po Bogu, Bogom i radi Boga. Tom podvižničkom blagodatnom svetošću se savršeno uređuju svi naši svetovi: i svet naše duše, i svet naše savesti, i svet našeg uma, i svet naših odnosa sa ljudima, sa rodom ljudskim, sa tvarima, i sa svima vidljivim i nevidljivim bićima.
Hrišćani su dužni da neprekidno zrače svetošću kao sunce svetlošću; u njih sve treba da bude sveto: i reč, i delo, i pozdrav, i pogled, i misao, i osećanje, i želja, i celiv, i sve i sva što se kreće i biva i živi u njihovim čovečanskim bićima. Takvog svetog celiva od ljudi željan je i sam čudesni čovekoljubac Gospod Hristos, zato sa tugom kori Simona fariseja a hvali grešnicu: „Celiva mi nisi dao, a ona od kako uđoh ne presta celivati mi nogu“ (Lk. 7, 45).
Sišavši u naš nesveti i greholjubivi svet, čudesni Gospod je Sobom osvetio sve što je ljudsko, pa i celiv: i njemu dao božansku svetost i silu, da bi hrišćani i preko svetog celiva prelivali jedan u drugoga svoje svete želje, i tako pomagali jedan drugome u spasavanju sebe od greha, smrti i đavola, i osvećivali sebe božanskim bogotvornim silama, koje postupno prerađuju čoveka u blagodatnog bogočoveka.
„Pozdravljaju vas svi sveti“. Pitate me: ko su ti „svi sveti“? – Svi hrišćani koji su sa mnom. Jer hrišćani su hrišćani svojom dobrovoljnom blagodatnom svetošću. Od početka do kraja hrišćanstvo je: podvig osvećenja sebe blagodatnim svetim tajnama i svetim vrlinama. To je vrlo složen, razgranat i dug podvig, ali zato jedino sredstvo da čovek biće svoje oslobodi od svega grešnog, smrtnog, demonskog, i preradi sebe u biće sveto, bogopodobno, besmrtno. Svaka sveta tajna osvećuje hrišćanina: osvećuje ga sveto krštenje, sveto pričešće, sveto pokajanje.
I svaka sveta vrlina osvećuje hrišćanina; sveta vera, sveta ljubav, sveta nada, sveta molitva, sveti post, sveta krotost, sveta smirenost, sveto trpljenje. Sve te svete božanske sile postepeno prerađuju hrišćanina u svetog čoveka, u sveto ljudsko biće. A to znači: u jedino pravog, savršenog i potpunog čoveka.
Jer je samo sveti čovek – izgrađen, završen i dovršen čovek. A ostali ljudi su: ili podljudi, ili kaljudi, ili neljudi. Nema čoveka mimo svetog čoveka. Nisi hrišćanin ako neprestano ne osvećuješ sebe svetim vrlivama i svetim tajnama. Jer svetost naša – to je volja Božja u odnosu na nas ( 1 Sol. 4, 3), kako je ta volja pokazana kroz Bogočoveka Hrista. To je ono rada čega nas je Bog stvorio i što On hoće od nas ljudi, samo to. A to i jeste sve, božansko sve u odnosu prema čoveku nao jedinki, i prema rodu ljudskom kao celini.