Čime? Svojim životom. Jer svako evanđelsko delo, i raspoloženje, i osećanje, to je živo zlatno slovo, i živa zlatna reč, i živa zlatna rečenica – živa zlatna blagovest. ? niz takvih dela, ili niz takvih raspoloženja, ili niz takvih misli, – eto čitava „poslanica Hristova“. Svaki
...Više
m svojim postupkom hrišćani pokazuju da su „poslanica Hristova“. Kroz hrišćane ljudi čitaju i upoznaju Hrista. Hrišćani su usmeno Evanđelje, koje čuju sve uši i vide sve oči. Da, nema sumnje, hrišćani su žive poslanice Hristove, jer u njima živi Bogočovek Hristos. I spolja i iznutra oni su njegovi: u Hrista se obukoše svetim krštenjem, i Hristom se ispuniše – svetim pričešćem, i ostalim svetim tajnama i svetim vrlinama evanđelskim. Iskrena i duboka molitva – koliko Hrista unese u dušu! a ljubav, a milostinja, a dobrota, a post, a smernost, a krotost, a trpljenje, – o, koliko Hrista od toga u tebi, u meni, u svima nama! Zaista smo „poslanica Hristova“, „koju znaju i čitaju svi ljudi“.
No da se ne bi poneli i pomislili da smo svojim čovečanskim silama napisali tu „poslanicu Hristovu“, sveti apostol nam kazuje njenog pisca. Ko je on? Duh Boga Živoga. Eto ko u nama, u srcu našem, u duši našoj, u savesti našoj, u životu našem piše „poslanicu Hristovu“. Što je od Bogočoveka, postaje naše preko Svegog Duha. On zasađuje i uzrasta Hrista u biću ljudskom. Što je Hristovo Duh Sveti preobražava u naše božanskom silom svojom. Onom silom, u koju su se apostoli obukli „odozgo“ kad je Duh Sveti sišao na njih (sr. Lk. 24,49; D. A. 2,1-11), i kojom su stvarno poznali Hrista, stvarno postali Hristovi, i žive poslanice Hristove.
Što važi za njih,važi za sve hrišćane svih vremena i svih kontinenata. Oni su samo prvi hrišćatš, čelnici hrišćanski, a mi svi za njima i po njima i prako njih. Božanskom silom svojom Duh Sveti oživljuje u srcima našim istine evanđelske: „Svjatim Duhom vsjaka duša živitsja = Svetim Duhom živi svaka duša“; i još: „Svjatim Duhom točatsja blagodatnija struji, (napajajušče vsjakuju tvar ko oživljeniju = Svetim Duhom se liju blagodatni potoci kojm napajaju svaku tvar ka oživljenju“. Duh Sveti postepeno, prema meri naše vere i revnosti, kroz svete tajne i podvige evanđelske ovaploćuje Hrista u nama hrišćašima. Ove Hristove darove On postepeno daruje nama, i pretvara ih u naš život, u našu dušu, u našu savest, u naše srce (sr. 1 Kor. 12,1-11). I tada je duša naša ohristovljena, i savest, i srce, i život, i celo biće naše. I tada smo zaista „poslanica Hristova“, i spolja i iznutra ispisani Evanđeljem Hristovom. Sve je naše prožeto i proniknuto Hristom: sve uhristovljeno i ohristovljeno. I sve to čini „Duh Boga živoga“, Duh Sveti, Duh Hristov. Stoga sveti apostol i piše korintskim hrišćanima: Vi ste „poslanica Hristova, koju smo mi služeći napisali ne mastilom nego Duhom Boga živoga, ne na kamenim, pločama nego pa mesanim pločama srca“.
Živeći u hrišćanima, Duh Sveti stalno piše žive poslanice Hristove. Zato duhonosni apostol i upućuje hrišćanima ove reči – Tela vaša su „hram Svetoga Duha, koji živi u vama. koga imate od Boga“ (1 Kor. 6,19; sr. 3,16). Ta sveta evanđelska stvarnost daje im se od Duha Svetog, i čuva se Duhom Svetim koji živi u nama (2 Tm, 1,14). Živeći u nama kroz svete tajne i svete vrline, Duh Sveti piše u nama blagovest Hristovu, te smo tako Njime „poslanica Hristova“. Samo kao „zajedničari Svetoga Duha“ mi to možemo postati, i biti, i ostati (sr. Jevr. 6,4). Otkrivenje Svetoga Duha je u tome: On ostvaruje naše spasenje u Hristu, i osvećenje, i ohristovljenje, i oboženje, rečju: vasceli bogočovečanski domostroj spasenja. Zato je Spasitelj i naredio svojim svetim učenicima da ne počinju propoved Evanđelja dok Duh Sveti ne siđe na njih, i ne stane živeti u njima, delati iz njih i govoriti kroz njih.
U samoj stvari: od Njega je apostolstvo, od Njega mučeništvo, od Njega ispovedništvo, od Njega podvižništvo, od Njega čudotvorstvo, od Njega: i vera, i ljubav, i istina, i radost, i krotost, i smernost, i trpljenje, i krštenje, i sve svete tajne, i sve svete vrline, jednom rečju: od Njega je sve i sva, od Njega – sama Crkva. Jer je Gospod Hristos dao telo Crkvi, a On dušu. Da, Duh Sveti je „duša Crkve“, po bogomudroj misli svetog Vasilija Velikog