O svemu tome sveti apostol piše Korinćanima, da :bi im bilo jasno, šta je to hrišćanin, radi čega je, čemu stremi, čime se završava njegov život, njegovo biće, njegova istorija. I da bi hrišćanki znali u čemu se sastoji njihova hvala i slava. Poklonici Večnog, i nosioci Večnog, oni s
...Više
e i hvale samo onim što je večno u njima, u njihovim savestima, u njihovim srcima. U tome je glavna razlika između njih i nehrišćana.
Da u tom pogledu ne bi bilo dvoumice, sveti apostol i piše: „Jer ne preporučujemo opet sebe vama, nego vam dajemo povod da se hvalite nama, da imate što odgovoriti onima koji se hvale onim što je spolja a ne što je u srcu“.
Čime se hrišćani hvale? Hristom u sebi. To je jedina istinska i večna hvala. Ove je ostalo prah i pleva. Ono što hrišćane preporučuje ljudima, to je Hristos, njegovo Evanđelje, njihov život u Hristu po njegovom svetom Evanđelju. Jer kroza sve to Hrišćani ovekovečuju sebe. žive Večnim i radi Večnog, i to u ovom prolaznom zemaljskom svetu.
Hvaliti se ma čim drugim, nedostojno je hrišćana. Hvali li se hrišćanin nečim drugim, a ne Hristom, da li je uopšte hrišćanin? Sigurno da nije. Jer hrišćani se svagda i svuda, u svima svetovima, pa i u samom paklu, hvali Hristom, zato što je Hristos jedini istiniti Bog i Gospod i Spasitelj. Van Njega je smrt, trulež i smrad – greh, zlo i đavo. To i samo to, i oni iže s tim.
Čime dokazujemo da smo hrišćani?
Evo čime: ako živimo, Bogu živimo; ako umiremo, Bogu umiremo: „ako dakle živimo, ako umiremo, Gospodnji smo“. Otuda je i hvala naša Gospod, samo Gospod: „mi se hvalimo Gospodom Isusom, a ne uzdamo se u telo“ (Flp. 3,3; sr,1 Kor. 1,31).