Kad je Gospod Hristos u našem čovečanskom svetu, onda nema mraka iz koga nas On ne može navesti, nema greha od koga nas ne može osloboditi, nema smrti od koje nas ne može izbaviti. Sve On to čini svemilosnom blagodaću svojom. Samo da ta blagodat njegova ne bude „uzalud“ u nama. Otkako je
...Više
On, čudesni Spasitelj na zemlji, svaki čovek može izbeći i pakao i đavola i smrt i greh; i ući u njegovu nezalaznu svetlost, i svesladosni raj, i miomirisnu večnost.
A do Njega: crna noć greha bila je pritisla celu zemlju, i svako biće na zemlji, i otrovna tama smrti gušila sve duše ljudske. Svi dani i ove noći bili su mračne brojanice ljudskih neizbrojnih grehova i bezbrojnih smrti. Svaki dan i svaka noć izvirali su iz groba i uvirali u grob, izvirali iz smrti i uvirali u smrt. A to je ono što mi ljudi nazivamo vreme.
Tako do Njega. Od Njega pak i Njime sve se menja: On, Svetlost Istinita, Svojom pojavom izgoni svaku tamu greha i mrak smrti iz svake duše ljudske, iz celog sveta ljudskog, iz naših dana i noći, iz svega što mi nazivamo vreme. Sa Njim svemilostivim nastaje u našem svetu „vreme milosno“ i „dan spasenja“: milosno za svako ljudsko biće, jer je rodu ljudskom granuo nezalazni dan spasenja od greha, smrti i đavola. „Dan spasenja“ počinje od Vitlejema, i traje neprestano. Isto tako i „vreme milosno“. U svojoj bogodanoj viziji to jasno predviđa sveti prorok Isaija, i kroz njega Bog govori ljudskom biću: „U vreme milosno usliših te, i u dan spasenja pomogoh ti“ (Is. 49, 8). No u čemu se sastoji to „vreme milosno“ i taj „dan spasenja“? Sveti prorok kam i to kazuje u istoj viziji: sastoji se u novom zavetu između Boga i ljudi, u oslobođenju roda ljudskog od greha i od smrti, i u novom životu po Bogu i u Bogu (Is.49, 8-11).
Bogovođeni apostol se prenosi u ovu prorokovu viziju, i objašnjava je u svetlosti ovaploćenog Boga Logosa. Jer se ona potpuno ostvarila pojavom Boga Logosa u našem čovečanskom svetu. Proročke reči, izgovorene Bogom preko proroka, ostvarile su se i pretvorile u svespasonosnu blagovest, te sveti apostol blagovesti: „Jer On kaže: u vreme milosno usliših te, i u dan spasenja pomogoh ti. Evo sad je vreme najbolje, evo sad je dan spasenja!“
Prorok prorokuje, apostol pokazuje: „Evo sad je vreme najbolje“: sad, kad je Bog Logos u svetu; sad, kad je On sav u Bogočovečanskom telu svom, Crkvi; sad, kad je njegova Presveta Bogomajka naša svemilostiva zastupnica; sad, kad je bogočovečansko Evanđelje na zemlji; sad, kad je sav Bog u telu ljudskom i kao Čovek živi među ljudima; sad, sad, sad kao nikad, zato što se Bog Logos ovaplotio i zanavek ostao među nama: „Evo ja sam s vama u sve dane do svršetka sveta“ (Mt. 28, 20).
„Vreme najbolje“, to je Hristovo vreme, otkako je Bog Logos iz večnosti sišao u vreme, obukao se u vremensko, i svojim životom u vremenu osvetio vreme i što je u njemu. I samo vreme postalo je ne samo dobro, i bolje, nego „najbolje“, „najmilosnije“. Jer je ono postalo uvod u božansku večnost, priprema i predsprema za beskrajni život u večnosti. Sad je vreme, kad i mnogostradalni i bogomudro buntovni Jov može reći: Blagosloven dan u koji se rodih, i noć u kojoj rekoše: rodi se detić! (or. Jov. 3, 3). Sad je svakim blagoslovom blagosloveno vreme, sve vreme, svaki dan i svaka noć. Jer i za vreme važi ona blagovesnička reč svetog apostola: Bog nas je blagoslovio svakim blagoslovom u Hristu (Ef. 1, 3). Zato vreme, i život u vremenu, nije više prokletstvo već blagoslov: blagoslov je biti u vremenu, znati i osećati i postojati u vremenu.
Bio ma u kakvoj nevolji, ili muci, ili opasnosti, seti se da je svemilostivi Gospod Hristos u našem svetu, da On čovekoljubivo bdi nad svakim od nas, i reci sebi: „sad je vreme najbolje“ da samilosni Spasitelj osveti moju nevolju, moju muku, moju opasnost, i prevori je u izvor moga spasenja, moga osvećenja, moga oboženja!
Oko tebe je najcrnji dan, najmračnija noć, – ne boj se! seti se: „Svetlost tiha“, Svetlost Istinita je tu, u našem čovečanskom svetu, od tebe zavisi da je verom i molitvom uneseš u svoj najcrnji dan, i osvetliš ga, u svoju najmračniju noć, i obasjaš je. Zato reci sebi: „Evo, sad je vreme najbolje!“ Čovekoljubivi Gospod Hristos vlada vremenom, zato je ono postalo blagoslov, i radost, i sredstvo spasenja i osvećenja.
„Evo sad je dan spasenja!“ – To reci sebi, to govori sebi, ma kakvo te iskušenje spopalo, ma kakav greh zahvatio, ma kakva strast zavitlala, ma kakav demon napao! To govori sebi, jer je svemilosni Spasitelj tu, pored tebe, kuca na vrata srca tvog čekajući da ih dobrovoljno otvoriš, kuca i blago ti šapuće: „Evo stojim na vratima i kucam: ako ko čuje oglas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večeraću s njim, i on sa mnom“ (Otkr. 3, 20).
Nikada ne sumnjaj: sveblagi i svemoćni Spasitelj je na burnom moru života tvog, u čamcu tela tvog, i ti misliš da On spava i ne vidi tvoju muku, no i kad spava srce njegovo bdi, samo ti svom dušom viči: Gospode! izbavi me, pogiboh! I On će ustati, zapretiti vetrovima i moru, i nastaće „tišina velika“, i ti ćeš se spasti brodoloma.
Ili, tebe su strasti skovitlale i odvukle na burnu pučinu, i ti se daviš, vera tvoja malaksava, i ti uplašen počinješ, kao Petar, da toneš, ti onda svim srcem zapomaži: Gospode, pomagaj! Gospode, spasavaj! I On će odmah pružiti svoju spasonosnu ruku i spasti te od davljenja.
Ili, tebe su skolila sva zla ovoga sveta, i opkolili svi demoni pakla, no ti se ne boj, nego se molitve seti, časnog krsta seti, tog svepobednog oružja, i oseni sebe, prekrsti se, i krsti se mnogo, mnogo puta, i gle! čudesni Spasitelj će te sigurno spasti od svih zala i od svih demona, kao što uvek spasava one koji Mu sa verom pribegavaju. I ti ćeš onda svim srcem uskliknuti: „Eao sad je dan spasenja!“ – Nikad ne zaboravi: otkako je sladčajši Spasitelj sišao u naš zemaljski svet, od tada je svaki dan – „dan spasenja“. Nema više dana pogibli, nema više dana smrti, svaki je dan – dan vaskrsenja, dan radosti, jer je svaki dan – dan spasenja: dan Hrista Boga našeg. Nema više prokletog dana, nesrećnog dana: svaki je dan blagosloven, svaki srećan, jer kroz svaki dan prolazi On i osvećuje ga, On – sveblagosloveni Bog i Gospod, Spasitelj i Iskupitelj. Sni su dani – dani Božji, dani ovaploćenog Gospoda Boga, dani spasenja, jer su dani Spasitelja, koji je Tvorac vremena i prostora. Samo budi Zakhej, i imaj njegovski silnu želju da vidiš Gospoda, i On će radosno ući u dom duše tvoje, i milosno izbaviti: „danas dođe spasenje domu ovom“ (Lk, 19, 9).
Od pojave Gospoda Hrista u našem svetu nastala je „prijatna godina Gospodnja“, miosna godina; po reči samog Gospoda, da je On došao da propoveda „prijatnu godinu Gospodnju“ (Lk. 4,19). Ta „prijatna“ ta „milosna godina“ Gospodnja, počela je od Vitlejema, i još traje, i trajaće do skončanija veka u ovom svetu, a u onom neće nikada prestati. Zato je svako „danas“ puno blagovesti Spasove, puno Evanđelja, puno spasenja. Zbog toga sveti apostol i blagovesti svima i za sve: „Zato, kao što govori Duh Svetli: danas ako glas Njegov čujete, ne budite drvenastih srca… Nego se utešavajte svaki dan, dokle se danas govori, da koji od vas ne odrveni od prevare greha“ (Jevr. 3, 7. 8. 13).