1-2
Nevolje preobratiti i preobraziti u sredstva spasenja, u podvige spasenja, to je delo blagodati Božje. Nevolje pretvoriti u izvore radosti, takođe je delo blagodati Božje. Po ugledu na Gospoda spasenja i radosti, jer je On najveću nevolju i muku ovoga sveta, smrt, pretvorio u
...Više
izvor života i vaskrsenja i radosti. I sve što prethodi Njegovoj smrti: zavist i mržnja i zločin, najveći zločin u svima svetovima, – o kakva nevolja! kakva muka! – a čudesni Spasitelj je pretvara u podvig molitve i čovekoljublja: Oče, oprosti im, jer ne znaju šta rade! (Lk. 23, 34).
I vi to možete: blagosiljajte one koji vas kunu, – i gle, vi ste jednu svoju nevolju pretvorili u podvig spasenja i u izvor radosti i blaženstva! Činite dobro onima koji vas mrze, – i gle, vi ste i drugu nevolju svoju pretvorili u podvig spasenja i u izvor blaženstva! Molite se Bogu za one koji vas gone, – gle, treći podvig, treći izvor blaženstva! Vas ruže radi Gospoda Hrista, klevetaju, ogovaraju, progone, a vi sve to podnosite blagodušno, – gle, opet ste čitav niz muka i nevolja pretvorili u čitav niz podviga i izvora blaženstva.
Ne varajte se, životni je posao Hristovih sledbenika: nevolje preobraćati u podvige spasenja. Najočigledniji primer toga su nam sami sveti Apostoli Hristovi ( 2 Kor. 12, 10). I svi svetitelji za njima i sa njima. I u svima njima to čini uvek blagodat Božja (2 Kor. 12,9).
Ona, čudotvorna i svemoćna, sve naše nevolje preobraća u podvige, i sve žalosti u radosti. Nevolja do nevolje, ali kada nas blagodat Božja vodi kroz njih, onda: izvor do izvora radosti, radost do radosti. U obilju nevolja – obilje radosti! Eto čuda, svakodnevnog čuda Hristove blagodati. Ako ne verujete, probajte! Doživite jednu nevolju za Hrista, i vi ćete videti kako će se ona tajanstveno i čudesno pretvoriti u radost, i u izvor radosti. Otuda se hrišćani raduju kada padaju u različite napasti (Jak.1,2-4). Da, svi hrišćani, a u tome su im večiti uzor prvo sveti Apostoli (D-A. 5, 40-41) a za njima svi svetitelji redom. Svetaštvo i nije drugo do pretvaranje nevolja u sredstva spasenja, u podvige spasenja. Zato je to put Crkve Hristove u svetu kao celine, to put i svake Pomesne crkve, pa i svake parohijske crkve, pa i svake domaće crkve. Sveti apostol Pavle i ukazuje na crkve u Makedoniji kao takve.
Ali za ovim prvim blagodatnim čudom dolazi drugo: blagodat Božja pretvara puko siromaštvo u izobilno bogatstvo dobrote. Siromaštvo u – izvor bogatstva! I to nepropadljivog bogatstva: bogatstva dobrote, dobrodušnosti, prostodušnosti. Svesavršeni primer toga na zemlji je On – čudesni Gospod i Spasitelj, Bogočovek Hristos. On, Bog Svedržitelj, postavši čovek, toliko osiromaši, da nije imao ode glave skloniti. Ali nas On tim svojim čudotvornim siromaštvom obogati ovim neprolaznim bogatstvima neba: carstvom nebeskim, večnim životom, večnom istinom, večnom pravdom, večnom ljubavlju, večnom dobrotom, večnim blaženstvom. Jednom rečju: obogati nas Bogom. A to nije ni najneizmernije bogatstvo, ili bolje: beskonačna serija neprolaznih, večnih, božanskih bogatstava.
U poniženom telu ljudskom Bogočovek je izgledao kao da ništa nema, iako je ustvari sve imao, i svima pružao i davao: svima koji hoće da se njegovim siromaštvom obogate (sr. 2 Kor. 8,9). Tako i svi pravi hrišćani, izgledaju „kao oni koji ništa nemaju“, a ustvari „sve imaju“, „kao siromašni a koji mnoge obogaćavaju“ (2Kor.6,10). Istorijski primer toga u širem obimu predstavljaju crkve makedonske. A svedok toga, ko? Sam sveti apostol Pavle. On izjavljuje: