11-12
Ljudi, svi ljudi svih vremena bez izuzetka, kada bi rešili da izmisle Evanđelje spasenja, ne bi to nikada mogli učiniti. No i kada bi izmislili Evanđelje spasenja od greha, smrti i đavola, kako bi mogli naći u sebi sile koja će to Evanđelje ostvariti: pobediti smrt, greh
...Više
i đavola? Te im sile uopšte nedostaje, niti je mogu pronaći u sebi. Pred smrću, pred đavolom, pred grehom ljudi su potpuno nemoćni i bespomoćni, kako svi ljudi skupa, tako i svaki čovek ponaosob. Samo je Bogočovek Hristos tu svemoćan i svepobedan: On jedini u rodu ljudskom pobeđuje smrt, greh i đavola; On i oni koji su s Njim i u Njemu. Stoga On jedini i ima i daje Sveto Evanđelje spasenja; i ono je vascelo po Bogočoveku, ni najmanje po čoveku.
Neka ovo bude vaše sveznanje: Evanđelje koje sam vam javio nije po čoveku već po Bogočoveku; jer ga ja ne primih od čoveka, niti naučih, nego otkrivanjem Isusa Hrista. Sve što je čovekovo, zaudara na smrt, na greh, na laž, na trulež, zato u mom Evanđelju nema ničega od čoveka, ničega po čoveku, i u njemu sve miriše na besmrtnost, na svetost, ni istinu, na večnost, na nebo, na raj, na Boga, na Bogočoveka. U mome Evanđelju sve je božansko sve večno, sve spasonosno, sve svevrednosno, sve božanski istinito, božanski pravedno, božanski nepogrešivo, božanski sveto. Razgrnite ma koju reč u njemu, u svakoj je Bog Logos = Bog Reč, Bog Mudrost, Bog Logika. A u svima Njegovim rečima, u svima Njegovim istinama, u svima Njegovim delima – sav Bog i Gospod, jedini istiniti Bog i Gospod u svima svetovima: Bogočovek Isus Hristos. Da, moje je Evanđelje svo od Bogočoveka, i po Bogočoveku; i ja ga neposredno od Njega primih otkrivenjem. A čovek? Ta svaki čovek je tako patuljački mali i ništavan, da ne može ni naslutiti Evanđelje spasenja, a kamoli imati ga, pa ga i drugome dati. Hteti dobiti Evanđelje spasenja od čoveka, hteti ga naučiti od čoveka, to je: hteti dobiti besmrtnost i život večni od lešine. Od bezumne vere u čoveka, u njegovu moć i silu i mudrost, pate svi mnogobošci, pa i vi Galati, nekadašnji mnogobošci, idolopoklonici i čovekopoklonici. Samo, urazumite se i progledajte, pa sagledajte čoveka u vascelom biću njegovom. Gde je ta sila u njemu koja može pobediti smrt i dati život večni? Nema je, nema, nema, niti je može biti u ma kom čoveku ma kog vremena. A kad je to očigledna istina, kako se onda uzdati u čoveka, u njegovu moć i silu i mudrost, i verovati u njega? Takvo čovekopoklonstvo je ludilo; vera u čoveka je ludilo, jer odvodi u svaku smrt, u svaku nemoć, u svaki greh, u svaki pakao. Nijedno božanstvo nije tako lažno kao čovek, i tako nemoćno kao čovek, i tako bespomoćno kao čovek. I kako onda čovekom zameniti Bogočoveka, tog jedinog istinitog Boga i Gospoda? Očigledna je stvarnost današnjice, jučerašnjice, a i sutrašnjice: čim ljudi čovekom zamene Bogočoveka, čovekopoklonstvom bogopoklonstvo, njihove se sve tvorevine na kraju svih krajeva završavaju slomom, tonu i propadaju u ambise bezbrojnih smrti, užasa i očajanja