4-5
I to sve tako dok se ne navrši vreme. „A kad se navrši vreme“ gospodarenja greha, smrti i đavola nad rodom ljudskim, da se ljudi ne bi potpuno ogrehovili, osmrtili, ođavolili, „posla Bog Sina svog“ da osveti, osmisli vreme i spase ljude. Jer šta je smisao i cilj vreme
...Više
na? Da se osveti i preobrazi u večnost, da postane uvod i uvoditelj u večnost. A ono može postati to, ako se ispuni Večnim Bogom. Jedino sjedinjujući se kroz Bogočoveka Hrista sa večnošću božanskom vreme postiže svoje božansko naznačenje i cilj, jer i samo postaje sastavni deo bogočovečanske večnosti u Crkvi; i u svetoj tajni Crkve i čudesnog bogočovečanskog domostroja spasenja nalazi svoje osvećenje i preobraženje (sr. Ef. 1,10). Padom svojim u greh, žena je prva obesvetila vreme, obesmislila ga, unela đavolsku stihiju u njega, opoganila ga, i ono je postalo kao neko obitalište smrti, đavola i svakoga zla. Sin Božji, Gospod Hristos rađa se „od žene“, koja pretstavlja sav rod ljudski, svu prirodu ljudsku, da iskupi i spase sve ljude, kao potomke te prve žene, jedne i jedine roditeljke vascelog roda ljudskog, koji je „seme ženino“ (1. Mojs. 3,15), „seme Davidovo“ (Rim. 1,3). On se rađa „pod zakonom“, da spase i one koji su „pod zakonom“, Jevreje, izabrani narod Božji, da oni ne bi uobrazili da njima nije potrebno spasenje, i da se Spasitelj rodio samo za neznabošce, neizabrane narode Božje. Pored toga, kao izabrani narod Božji, Jevreji su odgovorniji za carovanje greha i smrti u svetu nego neznabošci, pošto su imali Zakon i darove od Boga koje neznabošci imali nisu.
Bog Logos se rađa na naš zemaljski svet radi usinovljenja ljudi Bogu: „da primimo posinaštvo“. Jer Bog je i sazdao rod ljudski, sa krajnjim i jedinim ciljem, da Mu ljudi budu sinovi (sr. Ef. 1,5). Kroz greh i smrt i ođavoljenje ljudi su se udaljili od Boga, i toliko odrodili od Njega da su izgubili svoje božanske, bogolike odlike i postali „deca đavola“ (1. Jn. 3,10). Sin Božji se rađa kao čovek, da bi ljudi verom u Njega postali sinovi Božji (sr. Gal. 3,26), i tako postali ono radi čega ih je Bog i stvorio. I oni to postaju Gospodom Hristom, jedino Njime, zato što je On, Bogočovek, kao istiniti Bog imao sile da prirodu ljudsku spase od greha, smrti i đavola, i kao istiniti čovek – da to spasenje preda ljudima u svetoj Crkvi Svojoj, u Bogočovečanskom telu Svom. Postajući sinovi Božji verom u Jedinorodnog Sina Božjeg, Gospoda Hrista, ljudi postaju Njegovi sutelesnici i zajedničari Njegove svemoćne blagodati (sr. Ef. 3,6), kojom savlađuju svaki greh, svaku smrt, svakog đavola, i dobijaju snage da još ovde na zemlji žive večnim životom i radi večnoga života