Vasceli bogočovečanski podvig Gospoda Hrista ima jedan cilj: „da primimo posinaštvo“. A sa posinaštvom Bogu, mi kao sinovi Božji, primamo od Boga kao od Oca sve darove, sva bogatstva, sva blaga Božja. Pa i nesravnjeno više od toga: primamo najviše što se može primiti u svima svetovima,
...Više
i što se može zamisliti i poželeti: primamo samu Presvetu Trojicu. Jer kroz Hrista postajemo potpuno Njeni, i Ona potpuno naša. Mi – deca Njena, mi – sinovi Njeni! Sva duša naša otvorena za sva božanska savršenstva, za sve božanske tajne, za sve božanske svete sile, za svu Božansku Svetu Trojicu. Više nismo zatvoreni pod greh, pod smrt, pod prokletstvo, da ne bismo mogli primiti Trosunčanog Boga i Gospoda u sebe, u srce svoje. Očišćeno verom u Gospoda Hrista, naše srce postaje hram Duha Svetoga; zagrejani ljubavlju prema Gospodu Hristu i Nebeskom Ocu, mi otvaramo sinovska srca svoja k Bogu da se Njime ispune. I vi, nekadanji neznabošci, verom u Jedinorodnog Sina Božjeg postajete sinovi Božji.
„A pošto ste sinovi, posla Bog Duha Sina svoga u srca vaša, koji viče: Ava! Oče!“ Radi Sina Duh Sveti se daje svima koji verom u Sina kroz krštenje postaju sinovi Božji. Svojim očovečenjem Gospod Hristos je svu prirodu ljudsku, koja je u osnovi ista i kod Jevreja i kod neznabožaca, u načelu obožio, i time osvetio, i time osposobio da postane primalište i obitalište Svetoga Duha. A Duh Sveti, uselivši se u srca vaša verom i ljubavlju i krštenjem, i ostalim svetim tajnama i svetim vrlinama, razliva po celom biću vašem osećanje, saznanje i ubeđenje da ste i vi sinovi Božji, i sve se to sliva u klik vašega duha, ispunjenog Duhom Svetim: Ava! Oče! Sve vaše pretstave o Bogu, sve vaše misli o Bogu, stapaju se u radosno, milo, ushićeno osećanje – sveosećanje, misao – svemisao: da je Bog – naš Otac, a mi – deca Njegova, sinovi Njegovi. Iza svega i svrh svega ostaje jedno, sveobuhvatno osećanje i saznanje: Bog je tvoj Otac, a ti Njegov sin. Duh Sveti koji radi Sina Božjeg obitava u vama, u vašim srcima, izliva u srca vaša božansku ljubav i sve ostale svete vrline i svete sile (sr. Rim. 5,5); i vi Duhom Svetim – duhovno mislite (sr. Rim. 8,5), a Duhom Svetim i osećate, i volite, i delate, i živite. Duh čovečji bez Duha Božjeg, šta je? Priviđenje, utvara, neobjašnjiva zagonetka, jeziva tajna, neulovljiva senka, usplahireni slepi miš, plen demona, igralište strašila. A sa Duhom Božjim, Duhom Svetim, Duhom Sina Božjeg Jedinorodnog, Gospoda našeg Isusa Hrista, duh čovečji šta je? Radost nad radostima, ushićenje nad ushićenjima, savršenstvo nad savršenstvima: jer ga Duh Sveti vodi iz savršenstva u savršenstvo, vodeći ga iz jedne svete tajne u drugu, iz jedne svete vrline u drugu, dok ga potpuno ne oboži, ne obogočoveči, ne ispuni svetim i svetlim bogomislima, bogoosećanjima, bogoblagovestima, bogoraspoloženjima, koja se neprekidno preobražavaju iz sile u silu, iz savršenstva u savršenstvo, i tako kroz ovaj zemaljski život, a posle njega i kroz onaj u svima božanskim večnostima sviju Božjih svetova