Vera u Hrista uvek se pojavljuje kao ljubav k svima koji su Hristovi, kao „ljubav k svima svetima“. Jer vera prenese dušu verujućeg u Gospoda Hrista koji je Bog ljubavi, i on odmah počne živeti tom božanskom ljubavlju: ljubi Gospoda Hrista što mu je podario spasenje, život večni, istinu
...Više
večnu, pravdu večnu, ljubav večnu; a ljubeći Gospoda Hrista, on prirodno ljubi i sve ono što je Hristovo, i sve one koji su Hristovi. Sveti apostol opet naziva hrišćane svetima, da oni ne bi zaboravili svoj poziv: svetost u Hristu kroz veru, ljubav i ostale svete vrline. Ali , pošto je za takav sveti život uvek potrebna pomoć Božja, to se sveti apostol i moli Bogu za Efesce. Put hrišćaninov je put zajednički, put saboran; njime se uvek ide „sa svima svetima“; na njemu svaki pomaže sve i svi svakoga, naročito molitvom, i to neprekidnom molitvom.