11-12
Ko ne priznaje Gospoda Hrista, ne zna ni pravo poreklo ni pravi cilj ljudskoga bića. Takav čovek je u punom smislu neznabožac, jer ne zna ni šta je Bog ni šta je čovek, ni ko je pravi Bog ni ko je pravi čovek. Takav čovek je uistini ἂθεος: bez Boga, bezbožan; ali
...Više
u isto vreme i bez – čoveka, beščovečan. On može priznavati bezbroj idola za bogove, ali su to sve lažni bogovi, među kojima nema pravog Boga; tako isto može sva stvorenja, sve životinje smatrati za pretke čovekove, a samog čoveka za najsavršeniju životinju; ali sve to ne kazuje niti daje pravog čoveka. Samo kada čovek sazna pravog Boga – Gospoda Hrista, on pomoću Njega sazna i pravog čoveka. Samo je u hristopoznanju pravo čovekopoznanje. Kao što je opet samo u hristopoznanju pravo bogopoznanje. A to je tako zato što je Gospod Hristos – Bogočovek: pravi Bog i pravi čovek, istiniti Bog i istiniti čovek, savršeni Bog i savršeni čovek. Ovaj svet bez Hris?a, a i svi svetovi koje čovek zamišlja bez Hrista, nisu drugo do tamnice očajanja, ljudožderska čudovišta, u kojima nema nade za ljude, jer ih čudovišta muče, tamane i uništavaju