4-6
Ali Bog koji je bogat u milosti, zbog prevelike ljubavi svoje koju ima k nama, i nas, koji bejasmo mrtvi u gresima, ožive sa Hristom, – blagodaću ste spaseni -, i s Njim vaskrse i posadi na nebesima u Hristu Isusu“ – „συνήγειρε καὶ συνεκάθισεν �
...Više
��ν τοῖς ἐπουρανίοις ἐν Χριστῷ Ἰησοῦ.“ Samo je prevelika ljubav Božja k nama uzrok našeg oživljenja iz mrtvih Hristom, našeg vaskrsenja Hristom, našeg vaznesenja na nebo Hristom, našeg življenja u Hristu iznad svih Heruvima i Serafima! Tu nema nikakvih zasluga naših; zaista smo spaseni blagodaću. Mrtvi u gresima, mi nikada ne bismo mogli sami sebe ni oživeti, ni vasrsnuti, ni uzneti na nebo, ni živeti i večnovati u nadheruvimskoj božanskoj slavi. Sve je to delo bezgranične ljubavi Božje prema nama u Hristu Isusu, delo bezgraničnog čovekoljublja Božjeg. Bogonosni apostol pokazuje: naše spasenje sastoji se u našem uhristovljenju i ohristovljenju, tojest u našem vaskrsenju iz smrti grehovnih vaskrslim Hristom, i u vaznesenom Hristu. Spasenje nije drugo do život u Spasitelju, i život Spasiteljem. To je podvig u kome čovek sav život Spasiteljev doživljuje u Duhu Svetom kao svoj kroz svete tajne i svete vrline: od duhovnog rođenja pa sve do vaznesenja. Tu čovek stalno živi u vaskrslom i vaznesenom Spasitelju: jer, iako smo na zemlji – „življenje je naše na nebesima“ (Flb. 3,20); iako živimo među ljudima, naš je „život sakriven s Hristom u Bogu“ (Kol. 3,3), i mi mislimo „o onome što je gore a ne što je na zemlji“ (Kol. 3,2). Mi smo hrišćani time hrišćani što smo Hristovi: što smo jednaki s Hristom jednakom smrću, jednakim vaskrsenjem, jednakim životom (sr. Rm. 6,4-14). – Tako, svaki hrišćanin doživljuje u malome onu punoću bogočovečansku, i ono svejedinstvo bogočovečansko, koje je Gospod Hristos ostvario u telu Svom, Crkvi. I on postaje crkva u malome. Jer spasenje i nije drugo do ucrkvljenje i ocrkvljenje: tojest neprekidno življenje u bogočovečanskom telu Crkve kroz svete tajne i svete vrline.
Vidiš li, blagovesti Zlatousti blagovesnik Spasov, neizmernu veličinu moći Hristove na nama koji verujemo? Nas mrtve, nas sinove gnjeva On ožive. Vidiš li nadu zvanja? Sa Hristom nas Bog vaskrse i posadi s desne strane Sebi. Vidiš li slavu nasledstva Njegova? Da , reći ćeš, očigledno je da nas je Bog vaskrsao sa Njim; ali čime dokazuje apostol da nas je Bog posadio na nebesima u Hristu Isusu? Time , čime dokazuje da nas je On i vaskrsao sa Hristom: jer niko nikada ne bi vaskrsao da nije vaskrsla Glava; a pošto je Glava naša vaskrsla, vaskrsnuti smo i mi. Eto , na takav način nas je On i posadio Sebi s desne strane na nebesima. Kada Glava sedi gore, sedi zajedno i telo – καὶ τὸ σῶμα συγκάθηται. Zato je sveti apostol i dodao: u Hristu Isusu. Ili , posmatrano s druge strane: On nas vaskrse kroz kupelj krštenja; ali kako nas posle toga On posadi na pebesima? Ako trpimo s Njim, veli sveti apostol, s Njim ćemo i carovati (2. Tm. 2,12). Ako smo zajedno umrli, zajedno ćemo i oživet