8-9
Samo je bezgranična božanska Svedobrota Hristova imala ljubavi i sile da spase svet: da duhovne mrtvace oživi, vaskrsne i vaznese u večni božanski život iznad svih Svetih Nebeskih Sila. Od početka do kraja spasenje je dar Svedobrote Božje, nipočemu stvar ljudskih zasluga,
...Više
ili sila, ili dela. Sav bogočovečanski domostroj spasenja: sve božanske, bogočovečanske sile koje je Gospod uneo u njega, i svi darovi i blaga koje nam je darovao preko njega, i sačinjavaju blagodat spasenja. Zato se Evanđelje Spasovo i naziva „Evanđelje blagodati Božje“ (D. A. 20,24). U tu čudesnu blagodat mi imamo pristup verom (Rm. 5,2), ne nečim drugim: ne znanjem, ne imanjem, ne naukom, ne bogatstvom, ne zvanjem, niti ičim drugim. A veru može imati svaki čovek, samo ako hoće: zavisi od njegove dobre volje (sr. 1 . Tm. 1,16 ). Ali, samim tim što smo od Hrista „pod blagodaću“ (Rm. 6,14), to je i sam podvig naše slobodne vere ozaren tom blagodaću. Zato sveti alostol blagovesti: „Blagodaću ste spaseni kroz veru; i to nije od vas, dar je Božji; ne od dela, da se niko ne bi pohvalio“. Nema ljudskog dela koje bi moglo spasti rod ljudski od smrti i đavola. Pa i sva dela ljudska, ako bi imala taj cilj i stopila se u jedno ogromno delo, ne bi mogla tu ništa učiniti. Spasenje od greha, smrti i đavola neizmerno premaša sve ljudske sile i dela; ono je po svemu potpuno i savršeno delo svedobrote, sveljubavi i svemoći Hristove. A kad je tako, ljudi nemaju prava da se hvale nikakvim svojim delom, ni individualnim ni kolektivnim, jer tu ništa ne znače ni kultura, ni civilizacija, ni nauka, ni tehnika, ni filosofija, ni umetnost. Da , ništa ne znače, jer su komarački nemoćne i jezivo bespomoćne pred strašilnom stvarnošću smrti. Jedino ljudsko delo, koje bi ovde moglo imati značaja, jeste vera u Bogočoveka, vera u delo spasenja koje je On izvršio, i neprestano ga vrši. To je sav naš prilog spasenju našem od greha, smrti i đavola. Pa i za to naše delo potrebno nam je mnogo blagodati Božje, da bi se ono moglo usavršiti. Hristov Bogočovečanski podvig spasenja je tako bezgranično ogroman, da je naša vera uvek mala, uvek premala, da ga obuhvati i shvati, zato se često s apostolima molimo: „Gospode, uvećaj pam veru“ (Lk. 17,5), a katkad očajnički vapijemo: „Verujem, Gospode, pomozi mome neverju“ (Mk. 9,24). Na svima stupnjevima naša je vera uvek: „po činjenju prevelike sile Božje“ (Ef. 1,19).
Da te veličina dobročinstava, veli Sveti Zlatoust, ne bi pogordila, pogledaj kako te sveti apostol smirava govoreći: „Blagodaću ste spaseni“. Ali , da ne bi uništio i tvoj udeo u tome on dodaje i ono što se zahteva od nas: „kroz veru“. Zatim , kao da to ponovo uništava, on kaže: „i to nije od vas“. I vera, veli on, nije od vas: jer da Hristos nije došao, jer da nas On nije pozvao, kako bismo mogli poverovati? Rečeno je: Kako će poverovati, ako ne čuju? (sr . Rm. 10, 14). Tako , ni vera nije nešto naše: „dar je Božji“. Vera , veli sveti apostol, nije dovoljna za spasenje; ali da nas ne bi spasavao bez ikakvog našeg učešća, Bog zahteva od nas veru. Rekao je da vera spasava, ali ne sama po sebi nego Bogom – ἡ πίστις σώζει, ἀλλὰ διὰ θεοῦ, Bog hoće, i vera spasava. No reci mi, kako spasava vera bez dela? Ona sama jeste dar Božji, „da se niko ne bi pohvalio“, nego da bi svaki bio zahvalan blagodati. Znači li onda, upitaćeš ti, da je apostol zabranio opravdavati se delima? Nipošto , nego on samo kaže da dela nikoga ne opravdavaju; i to kaže radi toga, da bi pokazao blagodat i čovekoljublje Božje. Bog ne odbacuje one koji imaju dela, nego one koji bi i sa delima poginuli On spasava blagodaću, tako da posle toga niko nema prava da se hvali.
„Blagodaću ste spaseni“, blagodaću koja je kroz veru – διὰ τῆς πίστεως. „I to nije od nas“. Od nas je vera, ali je i njen uzrok Bog. Jer da se On nije ovaplotio, kako bismo mogli verovati? Jer je rečeno: „kako bi poverovali, ako ne čuju?“ Zato sveti apostol i naziva veru delom Božjim. I vera je još zato dar Božji što ona sama po sebi – καθ᾽ ἑαυτήν – ne može spasavati kada Bog ne bi hteo da kroz veru spasava. Tako dakle, naše verovanje jeste dar Božji, i spasenje verom takođe je dar Božji. „Ne od dela, da se niko ne bi pohvalio“. Ne što Bog ne bi hteo da spasava delima, nego što se niko ne može spasti delima sem kroz veru. Stoga, pošto se niko ne može spasti delima, neka se i ne hvali