Šta je cilj sazidanja tela Hristova, i našeg duhovnog uzrastanja u njemu? da „svi dostšnemo“: 1) „u jedinstvo vere i poznanja Sina Božjega“, 2) „u čoveka savršena“, i 3) „u meru rasta visine Hristove“.
1. Do jedinstva vere i poznanja Hrista dolazi se samo u zajed
...Više
nici „sa svima svetima“, samo sabornim životom „sa svima svetima“, pod vrhovnim rukovodstvom svetih Apostola, Proroka, Evanđelista, Pastira i Učitelja. A njih najsvetije, vodi i rukovodi Duh Sveti, od Pedesetnice pa nadalje kroza sve vekove do Strašnoga Suda. A Duh Sveti i jeste onaj „jedan duh“ u telu Crkve (sr. Ef. 4,4). U Njemu je i od Njega je i „jedinstvo vere i poznanja Sina Božjaga“, Gospoda našeg Isusa Hrista. Sva istina vere u Hrista i znanja o Hristu nalazi se u Duhu Istine, koji nas i uvodi u svu tu istinu, jednu i jedinstvenu (sr. Jn. 16,13; 15,26; 14,26). On naše osećanje Hrista sjedinjuje sa sabornim srcem Crkve, i naše saznanje Hrista sa sabornim saznanjem Crkve. Telo Crkve je jedno, i ima „jedno srce“ i „jednu dušu“ (D. A. 4,32). U to jedno srce – saborno srce Crkve, u tu jednu dušu – sabornu dušu Crkve mi ulazimo, i sa njima se sjedinjujemo blagodatnim dejstvom Duha Svetoga, smiravajući um svoj pred svetim sabornim umom Crkve, duh svoj pred Svetim Duhom Crkve. I tako stičemo u sebi neprolazno osećanje i saznanje da smo jedne i iste vere u Gospoda Hrista sa svima svetim apostolima, prorocima i pravednicima. Iste vere u Gospoda i istog poznanja o Gospodu.
Vera u Gospoda Hrista i znanje o Gospodu Hristu pretstavljaju suštinsko, nerazorivo jedinstvo. To dvoje je jedno u Crkvi. I kao jedno daje se Duhom Svetim za smirene podvige, a najpre za smirenoumlje. „Jedinstvo vere, to je ne razlikovati se u pogledu dogmata. Isto tako i jedinstvo poznanja Sina Božjeg znači: ne razlikovati se u shvatanju o Njemu. „Jedinstvo vere znači: kada mi svi budemo imali jednu veru. Jer to i jeste jedinstvo vere kada smo svi jedno – ὃταν πάντες ἓν ὦμεν, kada svi podjednako shvatamo taj savez. I dotle ti se valja truditi, ako si dobio dar da druge nazidavaš – οἰκοδομεῖς. A kada svi mi podjednako verujemo, to i jeste jedinstvo vere“. „Jedinstvo vere znači: da svi imamo jednu veru, ne razlikujući se po dogmatima, niti imajući međusobne razdore u životu. Istinsko je jediistvo vere i poznanja Sina Božjeg: kada pravoslavstvujemo u dogmatima – ἑν τοῖς δόγμασιν ὁρθξοῶμεν – i živimo u ljubavi. Jer Hristos je ljubav“.
2. Dostići „u čoveka savršena“. No šta je savršen čovek, i ko je savršen čovek? Dok se Bogočovek Hristos nije pojavio na zemlji, ljudi nisu znali ni šta je savršen čovek, ni ko je savršen čovek. Duh ljudski nije bio u stanju da iskonstruiše lik savršenog čoveka ni kao zamisao, ni kao ideal, akamoli kao stvarnost. Otuda toliko lutanja za idealnim čovekom i kod najistaknutijih mislilaca roda ljudskog, kao što su: Platon, Sokrat, Buda, Konfučije, Laoce i drugi, dohrišćanski, vanhrišćanski i nehrišćanski tražitelji idealnog, savršenog čoveka. Tek od pojave Bogočoveka među ljudima, ljudi su saznali šta je savršen čovek i ko je savršen čovek, jer su ga videli u stvarnosti, u svojoj sredini. Za ljudsko saznanje nema sumnje više: Isus Hristos je savršeni čovek. Ako je do istine, eno je sva u Njemu, toliko sva u Njemu, da van Njega i nema istine, jer je sam On – Istina; ako je do pravde, eno je takođe sva u Njemu, i to toliko sva u Njemu, da van Njega i nema pravde, jer je sam On – Pravda. I sve što je najbolje, najuzvišenije, najbožanskije, najsavršenije, eno – sve je to ostvareno u Njemu. Nema dobra koje bi čovek zaželeo, a da ga ne nađe u Njemu, Isto tako nema greha koji bi hristoborac zamislio, a da ga može naći u Njemu. Sav je On bez greha, i sav pun svih savršenstava. Dakle: savršen čovek, idealan čovek. Ako nije tako, pokažite drugog koji bi približno bio sličan Njemu. Siguran sam, ne možete pokazati, jer u istoriji roda ljudskog takav ne postoji.
Pitanje je, kako se može dostići „u čoveka savršena“? No, jedinstvenost Jedinstvenoga i sastoji se baš u tome, što je On svima dao mogućnosti da na jedinstven način ne samo dođu u dodir sa „savršenim čovekom“, nego i da postanu sutelesnici Njegovi, zajedničari tela Njegova, „od mesa Njegova i od kostiju Njegovih“(Ef. 5,30). Kako? – Samo zajedno „sa svima svetima“, kroz svete podvige evanđelske, kroz saborni i sveti život Crkve. Jer Crkva i nije drugo nego „savršeni čovek“ na svome putu kroza sve vekove ka konačnom ostvarenju plana Božjeg o svetu. Tako je i najmanjem među nama, i najprezrenijem, i najubogijem, data mogućnost da zajedno sa svima svetima pomoću evanđelskih vrlina dostigne „u čoveka savršena“. – Rečeno je: „dok svi dostignemo u čoveka savršena“. Znači: to se ne daje gordom usamljeniku već smirenom saborniku; daje se za zajednicu „sa svima svetima“. Živeći „sa svima svetima“ u bogočovečanskom telu „savršenog čoveka“ Hrista, svaki hrišćanin, po meri svojih podviga, postiže i sam to savršenstvo, postaje i sam savršen čovek. Tako, u Crkvi postaje za svakoga pristupačan i ostvarljiv onaj božanski cilj i ideal: „Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski“ – Bog (Mt. 5,48). Sveti apostol naročito ističe da je cilj Crkve: „da pokažemo svakoga čoveka savršena u Hristu Isusu“ (Kol. 2,28). Bogočovek je Sebe, „savršena čoveka“, iz bezgraničnog i nenasitog čovekoljublja preobrazio u Crkvu, da bi sve koji postanu članovi njeni, preobrazio u savršene ljude. Jedan je cilj celokupnog bogočovečanskog domostroja spasenja: „da bude savršen čovek Božji, za svako dobro delo pripravljen“ (1. Tm. Z,17).
3. Dostići „u meru rasta visine Hristove – εἰς μέτρον ἡλικίας τοῦ πληρώματος τοῦ Χριστοῦ (= u meru rasta punoće Hristove)“. Šta to znači? šta je to što sačinjava visinu Hristovu, punoću Hristovu? čime je On to ispunjen? – Božansknm savršenstvima. Jer „u Njemu živi sva punoća Božanstva telesno“ (Kol. 2,9), živi u granicama tela ljudskog. Time Spas i pokazuje da je telo ljudsko sposobno da smesti u sebe punoću Božanstva, i da je to ustvari cilj ljudskoga bića. Stoga, dostići „u meru rasta visine Hristove“ znači: uzrasti i urasti u sva Njegova božanska savršenstva, duhovno se sa njima blagodaću sjedinnti, sebe po njima razliti, u njima živeti. Ili: Hrista, punoću Božanstva što je u Njemu doživljavati kao svoj život, kao svoju dušu, kao svoju svevrednost, kao svoju večnost, kao svoj svecilj i svesmisao. Doživljavati Ga kao jedinog pravog Boga i kao jedinog pravog čoveka; kao savršenog Boga i kao savršenog čoveka, u kome je sve ljudsko dovedeno do vrhunca svoga čovečanskog savršenstva. Doživljavati Ga kao savršenu božansku Istinu, i kao savršenu božansku Pravdu, i kao savršenu božansku Ljubav, i kao savršenu božansku Mudrost, i kao savršen božanski Život, večni Život. Rečju: doživljavati Ga kao Bogočoveka, kao svesmisao svih bogozdanih svetova.
Kako je to moguće? Moguće je opet samo u zajednici „sa svima svetima“. Jer je rečeno: „dok dostignemo svi u meru rasta visine Hristove“, – ne samo ja, ne samo ti, ne samo mi, nego svi, samo vođeni i predvođeni svetim Apostolima i Prorocima i Evanđelistima i Pastirima i Učiteljima. Samo Svetitelji znaju put, imaju sva sveta sredstva, i daju ih bogočežnjivcima da porastu „u meru rasta visine Hristove“. A visina Hristova, a punoća Hristova šta je ako ne Njegovo sveto Bogočovečansko telo Crkva? Otuda: dostići u meru rasta visine Hristove, nije drugo do postati pravi član Crkve. Jer Crkva i jeste „punoća Hristova“, „punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu“ (Ef. 1,26). Član si Crkve? – To znači: stalno si „sa svima svetima“, a preko njih sa čudesnim i čudotvornim Gospodom Hristom. A sa Njim – ti si sav beskonačan, sav svet, sav večan, sav ljubav, sav istina, sav pravda, sav molitva. Sve tvoje – jednog je srca, jedne duše „sa svima svetima“: saboran ti je um, saborna duša, saborno srce, saborna istina, saboran život. Sve saborno – Duhom Svetim, i ti sav: nisi svoj, sav si u svima i kroza sve; i svi su u tebi, i kroza te. Ništa tvoje i nije tvoje, jer je ustvari tvoje preko svih svetih; i ti sam nisi svoj već Hristov, i samo preko Njega svoj, ili svoj samo „sa svima svetima“. Oni te s radošću neiskazanom i čine Hristovim, i ispunjuju punoćom Hristovom: od koga je, i radi koga je, i u kome je sve (sr. Kol. 1,16-17). – Tako: Crkvom i samo u Crkvi ljudi postižu cilj i svecilj, smisao i svesmisao ljudskoga bića u svima svetovima