„Svaka gorčina i gnjev i ljutina i vika i hula, neka je daleko od vas, sa svakom zloćom“. Eto, sveti apostol nam nabraja grehe pomoću kojih hrišćani ožalošćuju Svetog Duha Božjeg. Svaki od njih je rušilačka sila, i izaziva u duši nered, lom, haos, čitavo ludilo. Jer šta je gnjev, �
...Više
�ta ljutina, ako ne privremeno ludilo duše? a ostanu li u duši kao trajna raspoloženja, postanu li strast duše, onda je to – stalni bes duše, stalno ludilo srca. Sva ova pobrojana zla i jesu prevarljive želje u kojima se raspada stari čovek (sr. Ef. 4,12). Njima nema mesta u hrišćaninovoj duši, ako se on iskreno drži Crkve, njenoga duha, njene ljubavi, njenoga života. „Neka je daleko od vas“ – svaka zloća, jer zloća i jeste time zloća što ratuje sa Bogom Duhom Svetim, tom svepunoćom svakog božanskog dobra. A ništa žalosnije i luđe od čoveka koji ratuje sa Bogom. Zato svako ljudsko zlo, koje je uvek posredno ili neposredno pored zloće, ožalošćuje Duha Svetoga. Svako pak ljudsko dobro raduje Ga. Život pravih hrišćana i nije drugo do „pravda i mir i radost u Duhu Svetom“ (Rm. 14,17; sr. Kol. 3,8; Tit. 3,2-3; 1. Ptr. 2,1).
Sveti Zlatoust upozorava: Čujmo reči apostola Pavla: „Svaka gorčina neka je daleko“, – nije rekao: neka se očisti -, „od vas“. U samoj stvari, šta mi ona treba, i radi čega je zadžavati kod sebe? Zašto držati u sebi zvera, koga je moguće udaljiti iz duše i najuriti ga daleko, daleko? … „Svaka gorčina neka je daleko od vas“, – tako da od nje ništa ne ostane u duši. Inače taj ostatak, ako se stavi u pokret, može kao varnica izazvati čitav požar u duši … „I vika“, – zašto apostol zabranjuje i to? Zato što takav treba da je krotak čovek. Vika, to je konj, čiji je jahač gnjev. Smiri konje i pobedićeš jahača. Ako hoćeš da reči naše proveriš na delu, onda uzdržavaj se uvek od vike i ti se nikada razgneviti nećeš. Eto načina da se uzdržiš od gnjeva. Jer kao što je nemoguće da se ne razgnjevi onaj koji viče, tako je nemoguće da se razgnjevi onaj koji se uzdržava od vike. Uguši viku, i ti ćeš time otseći krila svome gnjevu, i smiriti uzbuđenje srca. Jer kao što je nemoguće stupiti u tuču ne podižući ruke, tako je nemoguće podati se gnjevu ne nadajući viku. A vika može izazvati gnjev čak i onda kada ga nema … „I hula, veli sveti apostol, neka je daleko od vas“. Obrati pažnju kako nastaje zlo: gorčina rađa gnjev, gnjev – ljutinu, ljutina – viku, vika – hulu, tojest pogrdne reči, a hula – tuču, tuča – rane, rane – smrt. No ništa slično apostol Pavle nije hteo reći, već je kazao samo ovo: „neka je daleko od vas sa svakom zloćom“. Šta je to – „sa svakom zloćom“? Svaka zloća vodi takvome završetku.
Ima ljudi koji, slično podmuklim psima koji ne laju i ne napadaju otvoreno na prolaznike nego praveći se mirni i krotki, napadaju neoprezne i zarivaju u njih zube svoje. Takvi su mnogo gori od onih što napadaju otvoreno. Pošto i među ljudima ima sličnih takvim psima koji, ne pribegavajući ni vici ni gnjevu ni uvredama ni pretnjama, potajno kuju zamke i pripremaju hiljade zala drugima i nanose im zlo delima, to sveti apostol ukazuje i na takve. „Neka je daleko od vas sa svakom zloćom“, veli apostol: Nemoj ljudima nanositi zla ni delima, ako štediš reči. Radi toga sam ja zauzdao tvoj jezik, zaustavio viku, da se u tebi ne bi rasplamtela najsilnija vatra. A ako ti i bez vike činiš to isto, tajiš u sebi požar i žeravicu, onda kakva je korist od tvoga ćutanja? Zar ti ne znaš da su strašniji oni požari što unutra plamte i ne izbijaju napolje? Tako je i potajni gnjev gori i štetniji po dušu. No i on, veli apostol, „neka je daleko od vas se svakom zloćom“, i malom i velikom. Budimo poslušni svetom apostolu, i izgonimo iz sebe svaku gorčinu i svaku zloću, da ne bismo ožalostili Duha Svetoga. Iščupajmo gorčinu sa korenom, otsecimo je. Ništa dobro, ništa zdravo ne može dolaziti iz duše ispunjene gorčinom, već samo nesreće, samo suze, samo uzdasi i jadi