„Jer smo udi tela njegova, od mesa njegova i od kostiju njegovih“. – Eto razloga zbog koga sve treba tako da bude, i može da bude, i prirodno je da bude. Pošto smo udi tela Njegova, to i život u nama i među nama treba da bude kao i u telu Njegovom: da se sav kreće, zbiva i biva u božansk
...Više
oj Istini, i Pravdi, i Ljubavi, i Dobroti, i svemu bogočovečanskom, evanđelskom. Svaki posebno i svi skupa, uvek smo udovi tela Njegova: i ti i ja, i otac i majka, i muž i žena, i svi hrišćani svih vremena. I kao takvi, mi smo organski, sastavni delovi bića Njegova, istine Njegove, života Njegova, večnosti Njegove, bogočovečnosti Njegove. Da smo hrišćani, mi možemo pokazati i dokazati samo na jedan način: svojim blagodatnoduhovnim organskim jedinstvom sa Gospodom Hristom. Kroz svete crkvene tajne mi zaista postajemo – „udi tela njegova, od mesa njegova, i od kostiju njegovih“; a utvrđujemo se u tome svetim vrlinama i blagodatnim podvizima. Šta su hrišćani? Hrišćani su „sutelesnici“ Hristovi (Ef. 3,6); svi sačinjavju čudesni bogočovečanski organizam Njegov: kroz koji, u kome, i radi koga živi On, prevečni Bog Logos.
Oko, uvo, ruka, noga, prst, svaki delić tela, svaka ćelijica tela živi i normalno radi samo dok je svim bićem svojim ukopčana u telo, u sav organizam njegov, u sve životne sile njegove. Tako je i svakom hrišćaninu, za njegov hrišćanski život, potrebna sva Crkva, sav Gospod Hristos u njoj, svi svetitelji njeni, sve svete sile njene, sva sveta sredstva njena. Zato Gospod Hristos i izjavljuje da je On u svakom hrišćaninu: ko njih prima, Njega prima; ko njih goni, Njega goni, ko njih hrani, odeva, obilazi, – Njega hrani, Njega odeva, Njega obilazi (sr. Mt. 10,40; 25,35-40; Lk. 10,16; D. A. 9,4; 1. Kor. 8,12).
Navodeći apostolove reči: „jer smo udi tela njegova od mesa njegova, i od kostiju njegovih“, sveti Zlatoust nastavlja: Na koji način? On je postao od naše građe – ἀπό τῆς ἡμετέρας γέγονεν ὕλης, kao što je i Eva telo od tela Adamova. Svakako, apostol s pravom spominje kosti i telo, jer je to najglavnije u nama; telo i kosti. Jedno je kao temelj, a drugo kao građevina. To je, uostalom, očevidno; a na koji način? Kao što je tamo, veli apostol, tolika bliskost, tako i ovde. Šta znači: „od mesa njegova“? Znači: istinski od Njega. A na koji smo to način mi udi tela, Hristova? Na taj što smo se rodili po Njemu – κατ᾽ αὐτόν. A kako „od tela“ – ἐκ τῆς σαρκός“? To znate vi koji imate udela u tajnama: pomoću toga mi se odmah preobražavamo presazdajemo – ἀναπλατόμεθα. Kao što se On rodio od Duha Svetoga, tako se i mi rađamo u krštenju; postajemo telo Njelovo. A ako mi to ne postajemo, kako onda saglasiti sa tim reči: „od mesa njegova i od kostiju njegovih“? Pritom obrati pažnju: Adam je stvoren, Hristos je rođen; iz rebra Adamova izađe raspadljivost, iz rebra Hristova isteče život; u raju izniče smrt, na krstu ona bi uništena. Kao što je dakle Sin Božji – naše prirode = τῆς ἡμετέρας φύσεως, tako smo mi – Njegove suštine = οὓτως ἡμεῖς τῆς οὐσίας αὐτοῦ; i kao što On ima nas u sebi, tako i mi imamo Njega u nama.
Ako je žena telo muža, onda, veli sveti apostol, neka se on stara o njoj kao o svom telu. Pošto znamo da je Ženik Crkve, i mi postali udi Njegovi životom u Duhu Svetom – διὰ τῆς ἐν Πνεύματι ζωῆς, onda podražavajmo ljubav Hristovu prema Crkvi.
Reči svetog apostola: „jer smo udi tela njegova, od mesa njegova i od kostiju njegovih“ blaženi Teodorit ovako objašnjava: Kao što je Eva sazdana iz Adama – ἐκ τοῦ ᾿Αδάμ, tako smo mi iz Gospoda Hrista – ἐκ τοῦ Δεσπότου Χριστοῦ. Sa Njim se pogrebavamo i sa Njim vaskrsavamo u krštenju, jedemo telo Njegovo n pijemo krv Njegovu