„Naš rat“ je sa svima silama zla, na čijem čelu stoji sam Satana. Protiv nas su mobilisani svi duhovi zla, od najvećeg do najmanjeg. „Naš rat nije s krvlju i s telom“, tojest s ljudima, jer mi znamo da ljudi nisu ni prvouzročnici ni prvotvorci greha i zla, već nečisti duhovi – đav
...Više
oli. Oni su izmislili i greh i zlo, i pomoću njih suzbijaju Božje dobro. Suzbijaju ga i u nama. Zato je naš rat čisto duhovni rat: mi ratujemo sa samim tvorcima greha i zla, ne sa ljudima koji su, ustvari, samo lakomisleni i dobrovoljni prenosioci greha i zla. Sva tama u ovom našem zemaljskom svetu došla je, i neprestano nadolazi od njih – duhova zla. Oni su i poglavari, i vladari, i upravitelji „tame ovoga sveta“.
A ljudi su njihovo dobrovaljno, glupavo poslušno roblje. Sila duhova zla je ogromna; rat za svoje zlo, a protiv Božjeg dobra, oni su počeli još na nebu i vodili ga sa svima nebeskim Anđelima (Otkr. 12,7). I pobeđeni na nebu, oni su svoj rat preneli na zemlju, i tu svim silama ratuju protiv dobra Božjeg, naročito protiv svedobra Božjeg, oličenog u Gospodu Hristu, i prisutnog u Hristovim sledbenicima, hrišćanima (Otkr. 12,8.9.12). Eto ko je naš protivnik i neprijatelj: svi duhovi zla sa neba. Kako bismo se održali u toj borbi da nismo naoružani sveoružjem Božjim, i da nismo jaki i nepobedivi Hristom Bogom, koji je u nama, i među nama, tu, u Crkvi, sa svima Svojim božanskim silama? „Jer, iako živimo u telu, ne borimo se po telu. Jer oružje našeg vojevanja nije telesno, nego silno Bogom na rušenje tvrđava: da rušimo pomisli, i svaku visinu koja se podiže na poznanje Božje, i robimo svaki razum na poslušnost Hristu“ (2. Kor. 10,3-5).
No u svemu tome pobeđujemo Gospodom Hristom: jer znam nasigurno da ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnjost, ni budućnost, ni visina, ni dubina, ni druga kakva tvar može nas razdvojiti od ljubavi Božije, koja je u Hristu Isusu Gospodu našem (Rm. 8,37-39). – Vera u Hrista? Pa to je već, na prvom mestu objava rata đavolu i svima silama njegovim, i u tom ratu – smrt đavolu (sr. Jevr. 2,14-15): smrt – smrti, smrt – paklu, smrt – Satani. Zato, čim veruješ u Hrista, eto na tebe sva smrt, sav pakao, sav Satana, i sve vojske njegovih crnih anđela, krvoločnih saratnika. Ali naša vera, sama vera – jača je od sviju njih, jer su usta sveistinitog Boga i Gospoda izrekla ovu besmrtnu istinu: „sve je moguće onome koji veruje“ (Mk. 9,23): moguće mu je pobediti svako zlo, i samu smrt, i samog Satanu, i sav pakao. „Jer je u Boga moguće sve što reče“ (Lk. 1,37). A On je i to rekao: „sve je moguće onome koji veruje“. Pogledaj kako je to stvarno moguće – svima ugodnicima Božjim: oni verom odnesoše, i neprestano odnose pobedu nad Satanom i nad svom vojskom njegovom, i tvore sva bogougodna dela i podvige (sr. Jevr. 11,1-12,2).
Verovati i znači: neprekidno ratovati za svoj večni život, koji nam đavo krade kroz svoja zla i grehe i sablazni; neprestano se mučiti u borbi za život večni: jer je u tome naš poziv hrišćanski; u tome poziv nas ljudskih bića, kao bogolikih stvorenja (sr. 1. Tm. 6,12; 1,16.18-19; 2. Tm. 2,3; 4,5.7).
Naš rat nije sa ljudima, nego sa zlom u njima, sa gresima u njima, sa lažima u njima, sa nepravdama u njima, sa upraviteljima zla u njima i tame u njima, sa duhovima zla. Ne sa telom i krvlju ljudskom: jer, ukoliko su od Boga, ljudi su sveti i blagosloveni i čisti, a ukoliko postaju oruđe i obitalište greha i zla i poglavara tame i upravitelja, oni su utoliko ogrehovljeni, oskrvnjeni, ođavoljeni; pa su u toj meri i za osudu. Ali se pokajanjem i verom mogu očistiti, osvetiti, preobraziti, spasti. Glavni neprijatelj naš jeste đavo, i u ljudima oko nas, i u duši našoj, i u telu našem, i u krvi našoj. Naše je ratovanje „sa duhovima zla ispod neba“, pa bili oni u telu i krvi naših bližnjih, naših zemnorodnih saljudi, ili u našem sopstvenom telu i krvi. Mi ratujemo protiv glavnog tvorca zla – Satane, koji je u isto vreme bog greha, smrti i svakoga zla, i svakoga đavola. Ljudi iz nehata, ili iz slastoljublja, ili iz samoljublja daju sebe za oruđe nepravde i zla: daju sebe za oružje nepravde, i nepravda upotrebljava njih kao oružje protiv Boga i Gospoda Hrista, koji je i došao u naš svet da nas spase greha, smrti i đavola (sr. Rm. 6,13.19). Duhovi zla ispod neba vode rat protiv našeg večnog života, koji mi dobijamo verom u Gospoda Hrista, ovlapoćenog Boga i Gospoda, i nameću nam smrt kroz greholjublje, slastoljublje i samoljublje; a Gospod Hristos verom Svojom nudi nam život večni: naše je da sebe damo za sluge pravdi kroz veru u Gospoda Hrista, i onda smo osigurali sebi život večni: jer je plata za greh – smrt, a dar Božiji je život večni u Hristu Isusu Gospodu našem (sr. Rm. 6,21-23).
Ko su „poglavari tame ovoga sveta“? ko – „vlasti tame ovoga sveta“? ko – „upravitelji tame ovoga sveta“? – Niko drugi do „duhovi zla ispod neba“. Svaka tama u našem zemaljskom, čovečanskom svetu poreklom je od njih; i sva uopšte tama je od njih. Samo se ona kroz nas ljude prelama na bezbroj načina. A preko nje se i širi vlast Satane u rodu ljudskom. Zato se vera u Hrista i sastoji u obraćenju od tame k svetlosti, i od vlasti Satanine k Bogu (sr. D. A. 26,18). Po samoj suštini i prirodi svojoj greh je tama: Gospod izbavivši nas od greha – „izbavi nas od vlasti tame = ἐκ τῆς ἐξουσίας τοῦ σκότους“ (Kol. 1,1Z). Svojim bogočovečanskmm domostrojem spasenja Gospod Hristos nas „dozva iz tame k čudnoj svetlosti Svojoj“ (1. Ptr. 2,9). Kroz grehe duhovi zla luče svoju tamu u duše ljudske, i čovek tvoreći grehe – „u tami je, i u tami hodi, i ne zna kuda ide, jer mu tama zaslepi oči“ (sr. 1. Jn. 2,11). Pomoću grehova i strasti duhovi zla vladaju nad ljudima u ovome svetu, i upravljaju njima. Oni su upravitelji tame u ovome svetu, koji je tvorevina Božja, ali nisu upravitelji samoga sveta, koji je sav od Boga sem greha i zla što je u njemu.
Upornim greholjubljem čovek postepeno i sam postaje tama. Tada? Izlaz iz otrovne tame je samo jedan: poverovati u Hrista Gospoda, koji je jedina i „istinita svetlost“ u našem čovečanskom svetu, i jedina „svetlost sveta“, i jedina „svetlost života“. Jer tada vera u Hrista znači zemljotres, i buru, i oluju, i prelom, i prolom iz tame u svetlost. I ne samo to, nego kroz svete tajne i svete vrline sva se Hristova svetlost useljuje u nas, razliva po vascelom biću našem, i životvornom silom svojom postaje ne samo naša, nego nas i same pretvara u svetlost, te i mi postajemo svetlost. Po reči sveistinitog Evanđelja Božjeg, upućenoj nekadašnjim neznabošcima, a sada hrišćanima: „Bejaste negda tama, a sada ste svetlost u Gospodu“ (Ef. 5,8).
Evanđelje svetog Zlatousta blagovesti: Koga sveti apostol naziva „poglavarstvima, vlastima i upraviteljima – κοσμοκράτορες (= svetodržiteljima) tame ovoga sveta“? Kakve tame? Ne noćne li? Ne, nego tame greha. Jer, veli on, mi negda bejasmo tama, – tako nazivajući greh u sadašnjem životu, zato što on neće imati mesta na nebu, ni u budućem veku. A svetodržiteljima naziva đavole, ne što oni drže svet, nego što su oni vinovnici zlih dela. Jer Sveto Pismo obično naziva svetom zla dela (sr. Jn. 17,14.)
Blaženi Teodorit veli: Zli demoni bejahu nekada u broju Svetih Činova, ali zbog svoga zla ispadoše iz tog reda; no i sada nose one nazive na izobličenje njihove zloće. Sveti apostol ih je nazvao svetodržiteljima (κοσμοκράτορες = upravitelji, vladari sveta), ne što su od Boga dobili upravu, nego što su dobrovoljno zavoleli ropstvo onih koji žive nehatno. I božanstveni apostol podražava sjajnog vojskovođu koji, želeći da odagna mlitavost od svoje vojske, opisuje hrabrost neprijatelja. No on ukazuje i na korist od pobede, da bi vojnike učinio što revnosnijima; jer, kaže on, borba se vodi sa duhovima zla ispod neba, tojest sa nebeskim činovima, a nagrada za tu borbu jeste carstvo nebesko.
Sveti apostol naziva demone poglavarstvima, koje smo mi načinili svojim poglavarima, dobrovoljno im se potčinjavajući. Naziva ih i vlastima, jer oni jedino pomoću strasti imaju nad nama vlasti. Naziva ih i svetodržiteljima – κοσμοκράτορες, jer drže one koji svetovno umuju – τά κοσμικά φρονοῦντων, i vladaju nad onima koji čine zla dela. Da se ti ne bi uplašio čujući gde apostol demone naziva svetodržiteljima, apostol pokazuje čime oni upravljaju: „tamom ovoga sveta“, tojest zlom ovoga sveta. Tama ovoga sveta i jesu zla dela