Ceo put hrišćaninov, put spasenja, iako vodi kroz stradanja, zaliven je radošću, i to radošću "u Gospodu". Jedino toj radosti ljudskoj nema kraja ni u vremenu ni u večnosti. Koje je to stradanje za Hrista, a da ga Gospod na tajanstven način ne pretvori u radost i blaženstvo? "Radujte se u G
...Više
ospodu", jer znate da naš put vodi kroz smrt u vaskrsenje, a vaskrsenje - u život večni sa Gospodom Sladčajšim. Život večni sa NJim! zar to nije jedina prava radost, sveradost, večna i besprimerna? Van Gospoda Hrista nema prave radosti za bogoliko biće ljudsko. Jer je van NJega
- sve sama smrt, sve sam pakao. I u njima sve tuge, sve muke, sve strahote. "Svetovna radost i nije radost; ali u Gospodu i muke imaju svoju radost".
Hristovo Evanđelje je "večno evanđelje" (Otkr. 14,6), evanđelje i neba i zemlje. U njemu su sve Božje istine; svaka - božanski istinita i božanski bezgranična. Zato nikad nije dosta pisati o njemu. I nikad dosadno. A uvek korisno po ljude: osigurava im spasenje. Za ljude pak ima li što važnije od toga, i radosnije, i vrednosnije?