U evanđelskoj propovedi svi pomažu svakome, i svaki svima. Eto, svete žene su u tome pomagale velikom bogovođenom Apostolu naroda. Mnogo puta on u svojim Poslanicama smireno moli hrišćane da se mole Bogu za njegov uspeh u propovedi Evanđelja. Da, svi su potrebni svakome; i najvećem potrebni
...Više
su oni najmanji, jer su darovi različni, i svi sačinjavamo jedno bogočovečansko telo, duhovno i blagodatno. A u tom telu kao i u svakom telu: svaki je delić potreban celini, i celina svakom deliću: ruka nozi, noga oku, oko uvu (sr. 1. Kor. 12,4-24). Bog je tako složio telo, "da ne bi bilo raspre u telu, nego da se udi podjednako brinu jedan za drugoga" (1. Kor. 12,25). Učlanjeni u jednom telu, hrišćani se i brinu svi za svakoga i svaki za sve. Zato veliki Apostol, uvek veliki najpre u smernosti, naziva svojim saradnicima, pomagačima - ζσλεργοί - i žene koje su se trudile s njim u Evanđelju. Taj trud ima večiti značaj, jer je trud na spasenju ljudi, koje i daje ljudima večni život u Gospodu Isusu. Zato su imena svih trudbenika na tom večitom delu zapisana "u knjizi života". Nikakva ih smrt ne može izbrisati iz te knjige, jer je svako ime zapisano neizbrisivim slovima večnih evanđelskih vrlina: ljubavi, vere, molitve, istine, pravde, i svih ostalih. Ta knjiga života je u rukama krotkog i svemoćnog Jagnjeta Božjeg (sr. Otkr. 13,8; 21,27). Nikakva sila zla ne može je oteti od NJega. A knjiga smrti je u rukama đavola: u nju se upisujemo gresima, a iz nje se ispisujemo pokajanjem i ostalim svetim vrlinama, i tako upisujemo u knjigu života.