11-12
Krštenje – sveta božanska tajna, kojom čovek iz nebića prelazi u biće. Da, iz nebića u biće. Jer odbacuje ono što vodi u nebiće, i drži u nebiću. To su gresi. Strašna i pustošna sila, i beskrajno moćna. Toliko moćna, da sazdade sebi telo, „telo grehova“. Duh
...Više
ovna demonska sila, gresi su uspeli da se toliko materijalizuju u čoveku, da su izgradili u njemu čitavo svoje telo. Da, greh postade telo, i to u čoveku. Čovek se ispunio gresima; gresi su proželi i dušu, i telo njegovo, i meso tela njegova, i satkali u njima svoje telo, „telo grehova“, postigli svoju najočigledniju stvarnost, doživeli svoje ovaploćenje i najopipljivije ostvarenje. To „telo grehova“ je telo „mesa – τῆς σαρκός“. U svetoj tajni krštenja božanskom silom čovek svlači sa sebe to „telo grehova mesa“, izbacuje iz sebe svu grehovnu sadržinu, grehovnu stvarnost, uništava samo biće greha. Tada se vrši „nerukotvoreno obrezanje“ bića ljudskog „obrezanjem Hristovim“: božanska sila Hristova otseca i uništava sve grehe prirasle za njega. A sve to nije drugo do potpuno doživljavanje Hristove spasonosne smrti i spasonosnog vaskrsenja. Jer se u krštenju sahranjujemo sa Hristom, doživljujemo svu silu Njegove pobede nad smrću Njegovom bogočovečaiskom smrću, i sa NJpm vaskrsavamo iz mrtvih božanskom silom Njegovom. Krštavajući se u smrt Hristovu, mi umiremo grehu i vaskrsavamo iz mrtvih da bismo zauvek živeli „u novom životu“, životu evanđelskom, bogočovečanskom, večnom, u kome smo „mrtvi grehu a živi Bogu i Hristu Isusu Gospodu našem“ (Rim. 6,2-5.11). Nema sumnje, krštenje je najsudbonosniji događaj i doživljaj koji ljudsko biće može imati u ovom svetu, jer se njime oblači u Hrista Boga i ispunjuje „svakom punoćom Božjom“. Po sveistinitoj reči svetog istinoljupca: „Koji se god u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste“ (Gal. 3,27). A život posle krštenja ne treba da bude drugo do neprekidno doživljavanje svoga života kao bogočovečanske svepunoće. To se obavlja pomoću svetih evanđelskih tajni i svetih evanđelskih vrlina. Počinje se sa verom; i ona nas uvodi u sve ostale Hristove svete tajne i svete vrline. Ona uvodi, i neprestano vodi i rukovodi. Da, vera stalno vodi i rukovodi hrišćane, od krštenja pa kroz sav život u ovom i kroz sav večni život u onom svetu