„Reč vaša neka biva svagda u blagodati, solju začinjena, da znate kako vam svakome treba odgovarati“. A reč vaša biće „svagda u blagodati“, ako „mudro živite, iskupljujući vreme“, jer će se ispuniti evanđelskom sadržinom i svetom božanskom silom. Onda će reč vaša biti „n
...Više
e u mudrosti ljudskoj nego u sili Božjoj“ (1. Kor. 2,5), sva ispunjena Hristom: Rečju Božjom, Mudrošću Božjom, Silom Božjom (sr. 1. Kor. 1,24). Jer Bog Logos, Bog Reč je logos, i logika, i božanski smisao, i božanska sila, ne samo ljudskog bića nego i ljudske reči. Njime se naša ljudska reč preobražava u božanski sadržajnu i božanski trajnu, i tako nalazi svoju besmrtnost i večnost. Njime, samo Njime. Jer samo u Njemu i Njime vaša reč može svagda biti „u blagodati“, zato što „blagodat postade od Isusa Hrista“ (Jn. 1,17). A to znači: naša ljudska reč postade osmišljena, i logosna, i besmrtna, i večna – od Isusa Hrista. Njegova božanska sila i jeste ta duhovna so koja ne da da reč naša truli, usmrdi se i propada. Začinjena tom božanskom solju, reč ljudska postaje neprolazna i premudra i silna. I tako, jedino tako hrišćani su u stanju znati „kako treba svakome odgovarati“