Od nas trojice, Pavla i Siluana i Timoteja, čuste blagovest o Crkvi, ali Crkva je svim bićem svojim u Bogu Ocu i Gospodu Isusu Hristu. Jer sva sila spasenja što je u njoj, od Boga Oca je kroz Sina u Duhu Svetom. Od nas je propoved, od Presvete Trojice sva sila, sva istina, sva pravda, sva spasono
...Više
snost naše propovedi. Propoveđu mi samo privodimo k spasenju, a Presveta Trojica izvršuje u vama spasenje. Mi ljudi osnivamo od vas i među vama Crkvu, koja je svim bićem svojim od ovaploćenog Gospoda Hrista, jer je ona duhovno telo Njegovo. Postajući članovi Crkve, vi postajete sutelesnici Bogočovečanskog tela Hristovog, i kao živi, večnoživi sutelesnici tog čudotvornog tela dobijate od Njega sve bogočovečanske sile koje u vama izgrađuju spasenje vaše. Solunska Crkva je samo organski deo Vaseljenske Crkve Hristove, koja je telo Hristovo i u ovom i u onom svetu. I vi pripadajući Crkvi, samim tim već pripadate dvama svetovima: zemaljskom i nebeskom, ili bolje: zemaljsko-nebeskom, jer u Crkvi nebo je na zemlji, i zemlja na nebu; anđeli su izmešani sa ljudima, i ljudi sa anđelima.
U vascelom biću svom Crkva živi božanskim silama Presvete Trojice, koje su sišle na nju i u nju kroz ovaploćenog Boga Logosa silaskom Duha Svetoga. Sve te sile i sačinjavaju blagodat, koja i daje sav život Crkvi, božanski život, kroz svete tajne i svete vrline. Sve u Crkvi živi tom blagodaću, koja sav život vodi od Oca kroz Sina u Duhu Svetom. Blagodat u Crkvi Hristovoj jedno radi, i to neprestano radi: otrojičuje sve čega se kosne; otrojičuje svaku dušu ljudsku, svako biće ljudsko koje se svetim tajnama i svetim vrlinama saovaplotilo čudesnom i čudotvornom telu Hristovom. Verom, tom početnom svetom vrlinom evanđelskom, ti već otrojičuješ sebe, jer ona sva odvodi Ocu i Sinu i Svetome Duhu. Svetom pak tajnom krštenja, ti si sav ušao u Presvetu Trojicu, ušao si u Nju i Ona u tebe; u tebi više nema tebe, već je sve od Oca kroz Sina u Duhu Svetom. Tako, svakom svetom tajnom i svakom svetom vrlinom ti blagodaću otrojičuješ sebe, i time nalaziš i doživljuješ pravog sebe, večnog sebe, trojicelikog sebe, trojičnog sebe. A to i jeste cilj našeg ljudskog bića, pošto smo mi ljudi sazdani po liku Presvete Trojice: Oca i Sina i Svetoga Duha.
Mir, šta je ustvari mir? Mir je carovanje svesavršene volje Trojičnog Božanstva. Caruje li ona u duši vašoj, onda vi imate savršen mir, pravi mir; caruje li ona među vama, onda je među vama istinski mir; caruje li ona u društvu, u porodici, u narodu, onda je tu savršeni pravi mir. Jer ona caruje Božanskom Istinom, Božanskom Pravdom, Božanskom ljubavlju, božanskim savršenstvima. Istinski mir je samo onde gde greha nema, gde smrti nema, gde đavola nema. Jer u grehu je izvor svakog nemira, i svih nemira u svetu čovečanskom. Zato je Gospod Hristos i postao „mir naš“ što je uništio greh, smrt i đavola (Ef. 2,14-17), što je spasao rod ljudski od greha i smrti i đavola, i time uklonio glavne i jedine tvorce nemira u duši ljudskoj, i u svetu zemaljskom. Takav mir se, kao i blagodat, uvek dobija od Oca kroz Sina u Duhu Svetom. Carstvo tog mira je u Crkvi Hristovoj, u kojoj i caruje Presveta Trojica Svojom blagodaću